Može li većinska Hrvatska, ona u kojoj vlast dijele velike i manje velike nacionalne stranke, biti solidarna s Istrom, najuspješnijom hrvatskom regijom koju posljednjih 25 godina vodi mala, ali efikasna regionalna stranka? Želi li Zagreb, simbol državne moći u najcentraliziranijoj zemlji Europske unije pokazati solidarnost s najvećim problemom Pule i Istre, Uljanikom i tisućama njegovih radnika koje čeka ulica i pad u bijedu ako se ne osigura izgledna poslovna budućnost brodogradilišta čiji su škverovi stari čak 162 godine?

To pitanje – uz jednostavni zaključak kako solidarnost znači i reciprocitet – ovih dana otvoreno je postavio Furio Radin, Puležan i zastupnik talijanske nacionalne manjine koji je trenutačno i potpredsjednik Hrvatskog sabora iz redova vladajuće većine. Radin podsjeća da je Istra i njezina turistička privreda zaslužna za trećinu nacionalnih prihoda od turizma, da je uvijek bila solidarna s onim dijelovima zemlje kojima slabije ide i kako je sada prilika da se i prema najvećem istarskom problemu pokaže solidarnost i razumijevanje.

Tu bi solidarnost, prije svega, trebala pokazati Vlada čiji se ministri ne mogu dogovoriti ni o jedinstvenoj izjavi na temu Uljanika, a kamoli o zajedničkoj politici koja će pulski škver spasiti od potopa. Prvi ministar Andrej Plenković kaže kako je svjestan značaja Uljanika i spominje njegovu insolventnost, ministar gospodarstva Darko Horvat iznosi kontradiktorna stajališta, dok ministar financija Zdravko Marić kaže kako treba brinuti za državnu blagajnu i interese poreznih obveznika. Javnost je zapanjena kada čuje ministra koji je prije tri tjedna tvrdio da "neće dopustiti nekretninski biznis" na prostoru Uljanika, da bi sada govorio o "hotelskim kapacitetima". Čudi i ministar financija koji je svakako upoznat s podatkom da Istarska županija, prema istraživanju Instituta za javne financije, svake godine uplati oko 800 milijuna kuna na ime poreza.

Od tog novca, u Istru se malo vraća. Državni proračun za 2018. godinu iznosi 133,2 milijarde kuna – a Istarska županija je, uračunavši davanje za koncesiju BINA Istra i opremanje državnih institucija – od toga dobila 0,37 posto. Bez toga, Istra je od Zagreba dobila 174 milijuna kuna, odnosno 0,13 posto proračuna, a taj novac uglavnom ide u redovite troškove sveučilišta Jurja Dobrile te za izgradnju i opremanje Opće bolnice Pula.

Solidarnost prema Uljaniku, Puli i Istri – koja svakako nije besplatna – treba biti osnovna politika Banskih dvora prema tom problemu. Nakon spašavanja Agrokora (u kojem država uopće nije bila suvlasnik), Petrokemije i svih drugih škverova, Uljanik treba državnu pomoć za opstanak. Prebacivanje krivice na lokalnu vlast bila bi prozirna politika, baš poput tvrdnje kako Vlada nije poslala Plan restrukturiranja u Bruxelles.

Uljaniku danas treba više od 0,13 posto truda nadležnih ministara u borbi za život.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Spašavanje vojnika Mezulića
• Nova opcija za spas Istre 1961