razgovor (2)
IZABELA ANTUNOVIĆ ĆELOVIĆ, ŠEFICA INFEKTOLOGIJE U PULSKOJ BOLNICI: "Teški slučajevi korone leže pod maskom u vrlo teškom stanju. Ne mogu se micati ni po krevetu. Priključeni su na razne monitore. Neki imaju kateter, sonde za hranjenje i drugo. U takvom stanju oni su kao Isus na križu"
Izabela Antunović Ćelović (Snimio Milivoj Mijošek)
- Kako izgledaju pacijenti s najgorim oblikom bolesti?
- Teški slučajevi leže pod maskom u vrlo teškom stanju. Ne mogu se micati ni po krevetu. Priključeni su na razne monitore koji prate životne funkcije. Neki imaju kateter, sonde za hranjenje i drugo. U takvom stanju oni su kao Isus na križu. Toliko se pate, a znaju da je hospitalizacija jedini način da se izvuku. Misle da će sutra biti bolje, a to se ne događa. Urušavaju se, idu samo nizbrdo. To je teško gledati.
- Mogu li bar razgovarati?
- Da, ali svaki ih razgovor troši. Oduzima im kisik, pa im je bolje da niti ne pričaju. Mogu samo gledati kroz masku i slušati sve što im se kaže. Oko njih radi jako puno ljudi. Fizikalna terapija, hranjenje, njegovanje, pranje, davanje terapije te, naravno, liječenje. Sve se to moglo preskočiti samo da su se cijepili i vodili računa o epidemiološkim mjerama.
- Mornarička bolnica više nije u funkciji, pa se šire raspoloživi kapaciteti u Zagrebačkoj. Trenutno je zbog toga izvan funkcije Odjel jednodnevne kirurgije, a covid pacijenti se sada već smještaju na jedno krilo psihijatrije.
- Ljudi se ne trebaju brinuti oko toga. To je naš problem. Oni imaju svog obiteljskog liječnika, a ako dođe do toga da se moraju hospitalizirati, to će se i dogoditi. Ima tko će odrediti koje su mogućnosti i koga treba primiti. Mi liječnici smo transferi između patologije koju imamo i zdravlja kojeg nudimo. U toj su priči bitni i gradonačelnik i župan i svi ostali pripadnici organizacijskih jedinica. Primjerice, možemo očekivati da oboli pola grada, i za to će trebati stvoriti odgovarajuće uvjete i tretman. Istra je uvijek pokazivala da je daleko vidovitija u odnosu na moderna kretanja u svim smjerovima, pa tako i sada.
- Što ako teško oboljelih bude sve više i više? Je li moguć scenarij u kojem se neće moći svima jednako pomoći?
- Moramo biti svjesni da se takav scenariji može dogoditi i da se u toj cijeloj priči ne stigne nekome pomoći. Kola hitne pomoći neće moći ići na 50 adresa. Liječnik obiteljske medicine neće moći odgovoriti na 50 telefonskim poziva. Bolnica se trenutno bavi spašavanjem života, recimo, trojici pacijenata, a dolazi nam još pet. Teško je reći na kome će se takvo stanje prelomiti. Dolazi nam zima, a to je najopasnije razdoblje.
Ako želimo uživati u blagdanima i s našim najmilijima, moramo slušati epidemiologe i pridržavati se mjera, cijepiti se što ranije i družiti se na otvorenim prostorima što je više moguće. Moramo organizirati rođendane u 11 ujutro, a ne navečer. Svadbe se nekada nisu održavale u subotu, već u nedjelju, po danu. Koronakriza nas upozorava na mnoge stvari koje su se otele kontroli. Jasno je da su ludovanja po noćnim klubovima nevjerojatno zabavna, ali će za to apsolutno morati biti prioritet posjedovanje covid potvrde. Oni koji to imaju moći će se dobro provesti.
- Koji je bio najveći broj hospitaliziranih s covidom u pulskoj bolnici do sada?
- U travnju ove godine bilo je 89 pacijenata.
- Što se s kategorijom ljudi koji se neće nikada razboljeti?
- Ne postoje takvi. Svi moramo proći koronavirus, nema osobe koja će biti pošteđena. Pitanje je samo hoće li se ljudi cijepiti ili sakriti u mišju rupu. No, kad izađu, dočekat će ih peti val virusa. Mi se s tim virusom borimo u zatvorenom krugu. Zemaljska kugla je okrugla, a Hrvatska je mala točkica na njoj. Naša kritična masa od otprilike četiri i po milijuna stanovnika mora biti pod izvrsnim imunološkim statusom da bi se mogli oduprijeti virusu. Ne smijemo biti ugroženi zbog necijepljenih. Želimo li zdravo društvo, mi ga moramo pametno voditi prema zdravlju. To se u povijesti pokazalo u svim pandemijama i kriznim situacijama.
- Kažete da trenutno to nije slučaj?
- Drugdje jest. Imamo primjer jedne velike i uređene države kao što je Italija. Oni su shvatili da si ne mogu dozvoliti lockdown, što posljedično vodi u pad gospodarstva i gladovanje. To je preskupa varijanta. Oni su svjesni toga da za, primjerice, doći na posao moraš biti sposoban. Dakle, ako si prebolio virus ili ako si cijepljen, odnosno u oba slučaja - zaštićen.
- Koje je rješenje za rasplet ove situacije?
- Imunitet krda koji se postiže s otprilike 85 posto procijepljenosti. Moramo moći pored sebe imati one organizme koji su slabiji i tako ih čuvati. Neki ljudi imaju, primjerice, kontraindikacije za cjepivo.
- Kako god, doživotni imunitet ne postoji? Neki ljudi misle da je sve riješeno drugom dozom.
- Naše tijelo nakon svake bolesti stvara zaštitna antitijela koja ga čuvaju. Za svaki virus je to posebno. Primjerice, znamo da imunitet za hepatitis A traje dva do tri mjeseca, stoga za taj virus nema cijepljenja. S druge strane, virusi mutiraju, pa tako i koronavirus. Nakon što uđe u nas i hrani se našim resursima, on se razmnožava u našim stanicama i izlazi van kao nova čestica, novi antigen.
- Koliko traje imunitet nakon preboljenja i nakon cijepljenja?
- Kada govorimo o koronavirusu, nakon cijepljenja zaštićeni ste osam do devet mjeseci. Nakon preboljenja isto tako, no teško je to točno izračunati. Kako bilo, ako dođe novi virus vraćamo se opet na početak. Kao i u slučaju gripe. Kada se ljudi sezonski cijepe, zaštićeni su za prošlogodišnji soj, što ne znači da ne mogu dobiti virus novog soja.
- Doze cjepiva će, dakle, biti potrebne ovisno o novim mutacijama virusa?
- Upravo tako. Bitno je da se ljudi krenu cijepiti, i to najnovijom dozom koja štiti od novih mutacija. Cijela priča oko koronavirusa se neće zaustaviti tako brzo. Ići će toliko daleko koliko se ljudi budu ponašali opstruktivno. Ako se nastavi kočiti preventivnu borbu protiv virusa, on će nastaviti raditi svoje.
- Kojim će se ljudima razviti teška slika bolesti?
- Za sada znamo da će puno teži oblik bolesti dobiti osobe veće tjelesne težine. Virus prvenstveno napada dišni trakt, a takve osobe u svojim plućima imaju više neventiliranih zona gdje će virus lakše "raditi svoje". Isto je i kod osoba starije životne dobi i/ili slabog imunološkog organizma. Po spolu nema razlike.
- Koliko dugo traje prosječna hospitalizacija oboljelih?
- To ovisi o težini kliničke slike. Ostaju dugo u bolnici oni koji su razvili teško stanje pa je samim time i oporavak duži. Takvi pacijenti moraju, nakon tretmana na infektologiji ili u respiracijskom centru, dalje biti nadgledani i tretirani na internom odjelu. To može trajati od 20 do 30 dana. S druge strane, većina pacijenata daje dobar klinički odgovor. Takvi ostaju u bolnici šest do deset dana.
- Koliko teže oboljelih se kasnije dodatno liječi kroz post-Covid ambulantu?
- Ta je ambulanta za sada organizirana samo u sklopu internističkog odjela, ali će kasnije takvo što trebati i na infektologiji. Bitno je znati da nakon preboljenog covida posljedice mogu biti jako velike. Osim dišnog sustava, može biti oštećen i neurološki dio organizma. Mogu stradati mozak, bubrezi i drugi organi. U toj post-covid fazi veliku ulogu imaju liječnici obiteljske medicine koji mogu pratiti sve svoje pacijente, a radit će se o masama.
- Kakva je situacija s liječničkim kadrom i medicinskim sestrama? Specijalizanti na specijalizaciji u drugim ustanovama pozvani su da se vrate i stave na raspolaganje OB Pula.
- Kadrovi nisu problem. Imamo liječnike i sestre, tehničare i cijelu vojsku ne medicinskih djelatnika. Pitanje je samo pravilnog i jasnog preusmjeravanja snaga. Kao što rekoh, sve se treba prilagoditi trenutnoj pandemiji. Svaka bijela kuta je sada bitna, kao i svaki medicinski djelatnik. To vam je kao u vojsci. Ima onih koji će ići na frontu i onih koji će dezertirati.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
