PULA
VELIKA HUMANITARNA AKCIJA MEDICINSKE ŠKOLE: U dva dana prikupili i razdijelili tri tone potrepština po selima na Baniji!
Medicinari u rekordnom roku prikupili nužne stvari
Učenici Medicinske škole, njihovi nastavnici i roditelji u samo jednom danu, 30. prosinca, uspjeli su prikupiti čak tri tone potrepština i drugi ih dan, na Staru godinu, dostaviti stradalima na Baniji! Velikoj humanitarnoj akciji bez zadrške se odazvalo 400-tinjak učenika i nastavnika, ne računajući roditelje djece.
- Prikupljali smo trajne namirnice, poput brašna, soli i ulja, a ljudi su donosili staru odjeću. Skupili smo nešto novca i kupili 60-ak poklona u Jysku i isto toliko jastuka. Ljudi su donijeli dosta deka, imali smo ukupno oko tri tone, pun teretni kombi materijala, kaže ravnatelj škole Ivan Žagar. On je, s dvojicom prijatelja, Danielom Cukerićem i Mladenom Majuševićem, koji su i sami izdašno donirali, već idućeg dana, na Staru godinu u 4 ujutro krenuo prema Baniji, gdje su razdijelili potrepštine i oko 23 sata se vratili u Pulu.
O tim selima nitko ne priča
Crveni križ je tad, kaže on, primao samo namirnice, stoga su odlučili unajmiti kombi i sami podijeliti ono što su prikupili.
- Pitali smo ljude po tamošnjim prihvatnim centrima što im treba, a oni su rekli da su krcati, da ne bi ništa primili i da probamo po tim selima koja su izvan "ruke". Spustili smo se s glavne ceste na bijeli put. Sela koja smo obišli i podijelili trajne prehrambene artikle, odjeću, poplune, deke i jastuke su u trokutu između Petrinje, Gline i Kostajnice: Jabukovac, Donja Bačuga, Gornja Bačuga, Bijele Vode, Drenovac Banski, Veliki Šušnjar, Dragotinci, Vlahović i još neka manja, pripovijeda Žagar.
Ona se, veli, uopće ne spominju, iako su teško stradala u potresu. Riječ je o selima s malim brojem ljudi, većinom je riječ o stanovništvu srpske nacionalnosti.
- U tom trenutku su tek počeli postavljati kontejnere, cijeli dan smo možda vidjeli jedan, dva. Stvar je u tome što svi mediji prikazuju slike Petrinje, čiji je centar srušen. Međutim, ljudima po tim selima, kad skrenete s glavne ceste, pomoć jedva da stiže. Do njih je pomoć stizala samo putem nas volontera. Nismo mi bili jedini. Vidjeli smo još kombija, automobila iz kojih se također dijelilo sve i svašta. Ljudi su rekli "nisu nam ništa dali" do sada, a govorim o Crvenom križu i nekakvim službenim institucijama. Da nije bilo privatnih volontera koji su se samoorganizirali iz Zagreba, Karlovca, Rijeke, odaklegod, ljudi ne bi dobili ništa, o tim selima nitko živ ne priča, upozorava Žagar.
Nailazili bi, nastavlja, na kuće koje su se samo na prvi pogled činile u redu, a onda bi vidjeli rupe na krovu.
Spavaju u autima, u štalama
- Ljudi su nam rekli da su nešto hrane i dobili. Pitam ih trebaju li vam deke, jastuci a oni kažu "pa naravno da nam trebaju, sve nam je mokro u kući". Baš je tih dana padala kiša i sve živo im se smočilo tako da smo puno deka i jastuka dali ljudima koji su spavali ispred kuća u autima, u štalama, u nekakvim neuvjetnim prostorijama. To je katastrofa! Imali smo i dječji krevetić koji je donirala jedna naša kolegica i baš smo naišli na jednu kuću gdje se beba trebala roditi za mjesec dana. Ljudi nisu znali kako nam zahvaliti. Bilo je svakakvih situacija, prepričava Žagar.
