Jedna od mojih životnih uloga je glumiti kuhara, u svom će stilu Dejan Gotal. No, onda se uozbilji i kaže: "Cijeli život kuhaš kod kuće, učiš od bake. Ja sam učio od svoje." Legendarna šjora Ana iz Vergerijeve 2. Živjeli smo Deki i ja u istoj zgradi. A iz njegovog su se stana uvijek širili neodoljivi mirisi. Najviše pamtim maneštru. Nikada nisam jeo bolju od one koju je kuhala šjora Ana

Glazbenik, režiser, glumac, tekstopisac, kuhar. "Ti si pravi renesansni čovjek", kažem mu, a on, dok razvlači tijesto za piadinu, onako šeretski samo značajno pogleda iznad cvika i nabaci smiješak. Bavi se svime i svačime. I to zdušno. Bilo da je za bubnjem, bilo da glumi ili stvara predstave, bilo da je za špahorom na gradskoj tržnici, Dejan Gotal, odnosno za prijatelje iz djetinjstva Deki, to radi s lakoćom. Gušt je kod njega zastati na merkatu, u Kumparičkinoj kućici gdje priprema piadine, salate, paštu… To je postalo mjesto susreta nas, još uvijek se volimo nazivati mlađima, koji svakodnevno obilazimo tržnicu. Raspravlja se kod Dekija o svim važnijim gradskim temama, od toga koliko je bijele boje potrebno za ofarbati stan od 50 kvadrata u plavo, do opstanka izumrlih vrsta glista. I ne pije se kava ili rakija, već sirutka. Uvijek mi je nudi. Svako jutro. Kaže da pazi na zdravlje svojih prijatelja i mušterija.

Već je nekoliko godina Deki glavni kogo na Kumparičkinom štandu. Na tom je mjestu naslijedio Ivana Zidara. Gotal je zapravo počeo kao Zidarov pomoćnik. Priča mi da je jednom došao kod Ivana i pitao ga treba li mu dostavljač, a ovaj je uzvratio da mu treba pomoćnik u kužini. I tako je Deki završio za štednjakom. Znamo se doista od malih nogu, ali ne sjećam se da je ikada kuhao. Znam da je svirao, i to u najboljim istarskim bendovima, desetak je godina bio bunjar u KUD Idijotima, sve do Tustine smrti, još uvijek nastupa s FOB-om (Fakofbolan), ima svoj bend Urar… Ali kuhanje… "Gdje si to naučio?", pitam ga.

- Jedna od mojih životnih uloga je glumiti kuhara, u svom će stilu Gotal. No, onda se uozbilji i kaže: "Cijeli život kuhaš kod kuće, učiš od bake. Ja sam učio od svoje." Legendarna šjora Ana iz Vergerijeve 2. Živjeli smo Deki i ja u istoj zgradi. A iz njegovog su se stana uvijek širili neodoljivi mirisi. Najviše pamtim maneštru. Nikada nisam jeo bolju od one koju je kuhala šjora Ana. Bilo ju je za nahraniti čitavu vojsku. Ali kad za stolom imaš braću Saleta i Dekija Gotala, onda ti treba kazan.

Dakle, učio je od najbolje. Zato me ne čudi što Talijani kažu da nisu probali bolje piadine od njegovih. A oni znaju što je dobra piadina romagnola. Deki kaže da on priprema domaću varijantu koju je nazvao piadina polesana. Tijesto priprema sam, sve namirnice nabavlja u krugu od 20 metara. Zaleti se do obližnjeg štanda po povrće i tako stalno prekida naš razgovor. Dok reže povrće, govori: "Daska mi je obilježila život. Daska za rezanje, daske koje život znače, daska za gitaru, možeš bubnjati po dasci… Još ako ti fala daska u glavi, onda je to to."

Povezane vijesti

• DEJAN ŠTIFANIĆ fotoreporter Glasa Istre, večeras otvara svoju izložbu: JA SAM U OVOM PROCESU PROVOKATOR, inicijator, pratitelj i svjedok dezintegracije slike, odnosno rađanja nove
• Dejana Nišandžića iz Ćepić Polja teška nesreća nije zaustavila, iako ga je prikovala za invalidska kolica: MENI JE SPORT BUDUĆNOST, OSLOBODIO ME...