ŽIVOT NAKON STRAVIČNE NESREĆE

EMINA HALILOVIĆ, majka teško stradale djevojke: Grad Pula nam je asfaltirao prilazni put pa s Melisom napokon možemo ići u šetnju

| Autor: Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ
(SNIMIO FILIP ŠKATAR)

(SNIMIO FILIP ŠKATAR)


Papiri su već u Gradu Vodnjanu koji nam treba odobriti legalizaciju i kad to završi radovi mogu početi. Osim sobe s adekvatnom kupaonicom, bit će mjesta za stajalicu, strunjače, loptu za pilates i sva ostala pomagala koja su nam neophodna za vježbanje, kaže Melisina majka Emina Halilović

 

Potresna priča o 20-godišnjoj Melisi Halilović o kojoj smo prije nekoliko mjeseci pisali u više navrata nikoga nije ostavila ravnodušnim. Naime, Melisa je prije nešto više od dvije godine teško nastradala u stravičnoj prometnoj nesreći nadomak svoje kuće na Vodnjanskoj cesti. Zbog teških ozljeda glave ostala je prikovana za krevet. Melisa je ovisna o 24-satnoj skrbi svoje obitelji, doslovno vegetira poput biljke, no osiguravajuća kuća Euroherc i dalje odugovlači s isplatom milijunske odštete na koju Melisa i njezina obitelj imaju pravo.

Dosad su osiguravatelji obitelji isplatili samo 100 tisuća kuna predujma, što je u potpunom nesrazmjeru s težinom njezinih ozljeda i posljedica nesreće, budući da Melisa više nikada neće stati na noge, govoriti, sama se hraniti. Usprkos tome, osiguravajuće kuće već dvije godine odugovlače i pronalaze niz opravdanja zašto ne isplaćuju novac. Iako je svima jasno da djevojka više nikada neće biti bolje, osiguravajuće kuće pokušavaju dokazati da liječenje nije završilo i neprekidno traže neku novu dokumentaciju. Kristalno je jasno da se u Melisinom slučaju više ne može govoriti o liječenju.

Dobri ljudi

Posjetili smo obitelj Halilović gdje smo zatekli vozilo saniteta koje je upravo odvozilo Melisu na vađenje krvi. Njezina majka Emina kaže da se otkad je njihova priča izašla u javnost mnogo toga promijenilo u životu njihove obitelji.

- Ne mogu vam reći koliko ljudi nam se javilo koji su nudili pomoć i pitali što nam sve treba, jer žele pomoći Melisi. Bilo je poziva iz cijele Hrvatske, iz inozemstva, a mnogi su samovoljno uplatili i po deset kuna ili se ponudili da nam na bilo koji način pruže potporu. Željeli smo Melisi olakšati život, jer se ne može kretati, a u svojoj sobi nema nikakvih uvjeta za vježbanje. Nismo financijski sposobni za tu investiciju, no sada će se i to riješiti, kaže Melisina majka Emina. - Javio nam se čovjek koji je sudjelovao u nesreći u kojoj je Melisa stradala 2017. godine. Posjetio nas je zajedno sa suprugom i insistirao da će on platiti nadogradnju kuće, odnosno sobe s adekvatnom kupaonicom za Melisu. Bit će mjesta da stavimo stajalicu, strunjače, loptu za pilates i sva ostala pomagala koja su nam neophodna za vježbanje. Papiri su već u Gradu Vodnjanu koji nam treba odobriti legalizaciju i kad to završi radovi mogu početi, kaže Emina Halilović. Pokazuje nam i vanjski jacuzzi koji je obitelj uz pomoć donatora kupila ne bi li se Melisa u ljetnim mjesecima mogla okupati i osvježiti u dvorištu kuće.

- Išla bih s njom na more, ali teško nam je zbog transporta, jer nemamo kombi, a automobilom je nezgodno, budući da Melisina invalidska kolica nisu sklopiva. Putem društvenih mreža porukom sam se obratila pulskom gradonačelniku Borisu Miletiću kojem sam ispričala da zbog makadamskog puta koji vodi do naše kuće s Melisom ne možemo nigdje. Gradonačelnik mi je u roku od sat vremena odgovorio porukom. Rekla sam mu da bi voljeli ako nam Grad ikako može izaći ususret vezano za taj put. Ubrzo nakon toga gradonačelnik me nazvao i rekao da će se to riješiti. I tako je i bilo. Stigli su radnici i kompletan prilazni put do naše kuće sada je asfaltiran. Sada s Melisom možemo prošetati, a ona se u kolicima osjeća puno opuštenije i ugodnije, jer više ne zapinjemo za kamenje i rupe. Prilaz do kuće prije je bila obična grbava cesta po kojoj je s Melisom u kolicima bilo nemoguće ići u šetnju. Zahvaljujući gradonačelniku koji je odmah reagirao sada nam je puno lakše. Zbilja se založio i ekspresno riješio problem. Poslije smo saznali da bi nas, da smo sami financirali asfaltiranje, radovi koštali oko 150 tisuća kuna, kaže Emina Halilović.

Što se tiče dugotrajnog postupka kojim i sudskim putem traže odštetu, Melisina majka kaže da je trenutno sva dokumentacija na vještačenju u forenzičkom centru u Zagrebu koji treba dati zadnji nalaz.

- Onda ćemo imati sve crno na bijelo. Kad i to stigne, iskreno se nadamo da će osiguravajuće kuće shvatiti da je njeno stanje nepromjenjivo i da joj taj novac pod hitno treba da joj život bude lakši. Svega sam se već nagledala i naslušala pa mi je teško reći što će u konačnici biti, jer su osiguravatelji dosad bili bešćutni. Očito im nije dovoljno što moje dijete jede i pije pomoću sonde, nuždu vrši u pelene i što sama ne može pomaknuti ni mali prst. Ako uspijemo dobiti odštetu, plan nam je otići u jednu kliniku u Moskvi gdje bi Melisa bila podvrgnuta terapijama matičnim stanicama. To je eksperimentalno liječenje, ali se na drugim pacijentima pokazalo da djeluje i da ima sitnih pomaka. To nam je jedina nada. U Hrvatskoj smo napravili sve što smo mogli. Doznala sam da bi početna terapija u Rusiji koštala oko 50 tisuća eura. Naš će odvjetnik kontaktirati kliniku, poslati im svu medicinsku dokumentaciju i tek tada ćemo znati iznos troškova. Mi smo kao obitelj napravili sve što smo mogli, znamo da nema te operacije koja bi našu kćer mogla dignuti na noge. Eksperimentalno liječenje u Rusiji za nas je zadnja slamka za koju se možemo uloviti, kaže Emina Halilović.

Bez fizioterapeuta

U svoj boli i patnji koji prolaze, Emina Halilović ističe da se opet pokazalo da postoje divni ljudi, a sve riječi hvale ima i za djelatnike Istarskih domova zdravlja koji po Melisu dolaze sanitetskim vozilom. Nažalost, Melisa od 1. svibnja nema fizioterapeuta koji je dolazio iz Zlatnih ruku.

- Bio je praznik rada i doznake su nam kasnile jedan dan. Nakon toga su sam u Zlatnim rukama rekli da je izgubila pravo i da sad moramo čekati. Melisa treba fizioterapeuta pet puta tjedno, a u Puli ne postoji adekvatna fizikalna terapija za moju kćer. Puno toga mi se gomila i ponekad imam osjećaj da napravim dva koraka naprijed, pa ti unazad, kaže Emina Halilović.

No, uz ogroman trud, angažman i volju svojih roditelja koji joj posvećuju svaku sekundu svog vremena, Melisa je uspjela doći u stanje minimalne svijesti. Obitelj se nada da će uspjeti otići u Rusiju, ali prije toga i da će imati dovoljno sredstva da unajme stan u Krapinskim toplicama kako bi bili blizu Melise koja bi u rujnu trebala otići na rehabilitaciju.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Trenutno na cestama