Svestrani umjetnik
Matko Abramić kod caffe bara Uliks u Puli započeo svoju avanturu zvanu performans s prolaznicima za otvorenje ovogodišnjeg Bloomsdaya
"Ja sam Stihomašina, ja sam portret umjetnika u mladosti, Odisej do kosti. Volim se u čudnom kontekstu bosti, zaglavljen na pisaćoj mašini, daj mi riječ da ti dam pjesničku sliku, prijatelju, čekamo Godota, Blooma, nikako nogometni karneval, samo joyceovski val. Pjesnik s kromosomima xy ide autoputom, Istarskim ipsilonom, mučke preko Učke, uz pomoć GPS-a stiže do bolničkog parkirališta, parkira, i odbaulja do Trga Portarata 1. Misli on o glazbi Josipe Lisac, o prijatelju puležanskih korijena, na gostujućem (uskoro domaćem) terenu u Dublinu, o Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, hoće li popiti koju rakiju da smiri živce (i u čast duumviratu), hoće li imati inspiraciju, je li stvarno James zaveo Noru, tu iznad Portarata 1, Sibiru iznad nogu i koja će biti prva riječ?"
