RENTIJERSTVO UBIJA
Danas imamo manje kreveta u hotelima nego 1985.! Istovremeno se privatni smještaj najmanje udvostručio, a moguće i utrostručio
Rentijerstvo ubija. Zbog njega gradovi na obali zimi djeluju poput aveti, pogotovo stara urbana središta. I džabe akcije poput one pulske "Dođi u grad" kad u centru živi šačica ljudi, koja često susjede dobije tek u ljetnim mjesecima, i to one koji se smjenjuju iz dana u dan. Na svakom se koraku na fasadama starih zgrada mogu vidjeti table, znakovito zavidane u kamen, koje daju do znanja da se u nekoj zgradi nalazi apartman ili soba za iznajmljivanje. Takozvani objekti u domaćinstvima, odnosno privatni smještaj čini više od 50 posto komercijalnih kapaciteta u turizmu! I to onih prijavljenih. Pretpostavka je da je manji dio apartmana i soba još uvijek u sivoj zoni pa bi se na koncu moglo reći da privatni smještaj čini i 60 posto ukupnih kapaciteta. Apartmanizacija doslovno sakati prostor, više od bilo čega drugoga, uništava gradove i mjesta, iza sebe ostavljajući pustoš. I o tome se gotovo pa uopće ne priča. Zašto o tome postoji svojevrsni zavjet šutnje? Iz jednostavnog razloga - privatni smještaj se, po nekakvoj navadi iz prošlosti, doživljava kao socijalna kategorija, iako je ona to davno za mnoge prestala biti i postao je ozbiljan biznis.
