Pregled dana

subota 02.11.2019.

(N. LAZAREVIĆ)
Istra
PIŠE NINA ORLOVIĆ RADIĆ

Za tango je potrebno dvoje

Prošlog je tjedna u Rovinju boravio pročelnik za svjetsku kulturnu baštinu Alexander Würfl, koji je pred kolegama i ljudima iz branše održao predavanje o mjerama zaštite i očuvanja starogradske povijesne jezgre. Namjerno pišem ispred ljudi iz branše, jer od ostalih građana, iako je predavanje bilo slobodno, u centru grada i u prigodno vrijeme, slovom i brojem pojavilo se njih četvero. Poražavajuće jer se svi se za srce držimo već i pri samom spomenu starogradska jezgre Rovinja, ali u trenutku i kada nam se pruži prilika da nešto novo naučimo ili nemamo vremena (ili nismo obaviješteni jer nam dopis nije stigao na kućni prag). Oni pak, koji su možda i trebali biti najzaineresiraniji za temu, a tu osobno mislim na vlasnike restorana, galerija i trgovina u starogradskoj jezgri, zna se, koncem listopada već su poodavno na drugoj sunčanoj destinaciji. Međutim, ono što se moglo čuti vrijedno je pažnje. I ne samo stoga jer su publici predstavljena neka od rješenja uređenja gradskih eksterijera, fasada, oglasnih i reklamnih natpisi kakve ima Salzburg, već i načina na koji se taj austrijski grad uhvatio s njima u koštac. Ipak, dolijevati sol na ranu ne namjeravam ponovnim spominjanjem sada već dalekih povijesnih datuma i godina kada se u susjednoj Austriji o uređenju ovog grada (uostalom ne treba potegnuti do Salzburga, dovoljno je i do Klagenfurta) počelo promišljati kao ni više desetljeća starog pravilnika, kojim je regulirano kako se i što u njemu štiti. K tome, da Salzburg za uređenje fasada godišnje ima milijun eura na raspolaganju, bolje da šutim. Ipak, ono o čemu s lakoćom mogu pisati a što me se osobno i dojmilo je pristup gradskih službi Salzburga koje su si dale truda i to još uvijek čine, da svojim argumentima promijene način razmišljanja (a samim tim i estetiku) vlasnika objekta na način da im argumentirano prezentiraju da će oku uredno sređen objekt, bilo da je riječ o restoranu bez nakaradnih plastičnih natpisa ili fasadi kuće bez aluminijskih vrata ili prozora, više biti posjećeni.

Obnovljeni Epulon (M. RIMANIĆ)
Istra
PIŠE MIRJAN RIMANIĆ

GRADSKI REPORTER: Nakon gotovo četiri desetljeća obnovljen kafić u pazinskom Spomen domu

Nakon podulje ljetne stanke otvoren je preuređen kafe-bar Eopulon u Spomen domu. To nebi bila novost da kafe-bar u najreprezentativnijem objektu u Pazinu nije renoviran nakon punih 38 godina od otvaranja. Naime, Spomen dom Sjedinjenja i slobode otvoren je 26. rujna 1981. u sklopu Rujanskih svečanosti, jer ovaj je ovaj objekt i izgrađen u spomen na Pazinske odluke o sjedinjenju Istre s Hrvatskom donijete u Pazinu u rujnu 1943. godine. Zamisao o gradnji Spomen doma začeta je 1967. tijekom priprema za proslavu 25. obljetnice sjedinjenja Istre s Hrvatskom 1968. No, od ideje do realizacije proteklo je dosta vremena, ali je nakon 14 godina Spomen dom napokon otvoren i ubrzo je postao domom brojnih kulturno-umjetničkih, obrazovnih i raznih drugih aktivnosti okupljajući u svojim, za to vrijeme doista reprezentativnim prostorima, razna pokoljenja. U to vrijeme kada je na ovom području djelovala Zajednica Općina Rijeka svaki je radnik iz plaće 0,96 posto izdvajao za Spomen dom. Tako skupljenim novcem, a nije ga bilo malo, mogli su se realizirati mnogi programi i s nostalgijom se možemo sjećati kako je tijekom 1980-tih pazinski Spomen dom na čelu s tadašnjim direktorom Nevenom Šperandom bio središte kulture u Istri. Tako je 1984. u pazinskom Spomen domu ansambl Hrvatskog narodnog kazališta pripremao dramu "Šteta što je kurva" Johna Forda u režiji Georgija Para. Neki smatraju kako je to najbolja predstava koju je Paro režirao. Zahvaljujući toj suradnji Istrani imali prigode ovu kultnu dramu pogledati prije Zagrepčana jer je u Pazinu odigrana pretpremijera.