U priči o gastronomiji bitno je kazati da je ona sigurno važna kao motiv dolaska gostiju te da n ovisi o godišnjem dobu, već može poslužiti kao dobar motiv dolazaka i vikend turizam praktički tijekom čitave godine, smatra pulski gradonačelnik

U kolovozu ove godine predstavljena je nova nacionalna strategija "Hrvatska – nova gastronomska ikona Europe" koja se bavi razvojem gastronomije, gourmeta i gastronomskog turizma. Budući da istraživanja pokazuju da je gastronomija značajan motiv dolaska sve većem broju turista, cilj tog projekta jest povezivanje prehrambeno-prerađivačkog sektora sa sektorom turizma kako bi Hrvatska postala prepoznatljiva gastronomska destinacija te bila među 20 vodećih u svijetu. U Istri su pionirski koraci u tom smjeru učinjeni još prije više od dvadeset godina, a gastronomija prepoznata kao alat kojim se u turizmu može bolje i više od onoga što se činilo dotad. Rezultat toga je da našoj regiji, bez iznimke, danas svi u Hrvatskoj priznaju da je odmaknula miljama daleko na tom putu izgradnje gastronomske prepoznatljivosti. Međutim, radi se o ogromnom potencijalu koji istarski turizam u budućnosti treba još snažnije koristiti.

Složili su se o oko toga sudionici ovotjedne konferencije Glasa Istre o gastronomiji kao pokretaču turizma na kojoj je sudjelovao i pulski gradonačelnik Boris Miletić

- Mislim da je u odnosu na te početke Istru kao gastronomsku destinaciju danas teško na bilo koji način uspoređivati s vremenom takozvanog masovnog turizma. Bilo je i tada, sigurno, jako puno kvalitetnih ulaznih sirovina, bez obzira da li pričamo o ribi, mesu ili poljoprivrednim proizvodima, ali tema oko koje uvijek moramo razmišljati je koju mi dodanu vrijednost možemo dati onome što na koncu dođe gostu, jer upravo ta dodana vrijednost čini veliku razliku. U panel diskusiji na temu gastronomije spomenuo sam primjere drvne industrije, odnosno trupaca i tartufa. Znamo da su se tartufi lovili unatrag desetljećima, međutim Istra nije bila prepoznata kao gastronomska destinacija po pitanju konzumacije jela s tartufima, već se on nažalost švercao u inozemstvo i prodavao vjerojatno kao tartuf iz Piemontea ili nešto slično. Dakle, oni su zarađivali dodanu vrijednost na našoj sirovini, što dan danas imamo u našoj drvnoj industriji. Pilimo stabla i izvozimo ih kao trupce umjesto da on njih napravimo finalni proizvod i tako od tog resursa kojim raspolažemo imamo daleko veću i širu korist od one koju sad imamo, ističe pulski gradonačelnik.

- U priči o gastronomiji bitno je kazati da je ona sigurno važna kao motiv dolaska gostiju te da ne ovisi o godišnjem dobu, već može poslužiti kao dobar motiv dolazaka i vikend turizam praktički tijekom čitave godine. Ne smijemo smetnuti da turizam kao važna gospodarska grana za Hrvatsku i za Istru s jedne strane ima niz prednosti, a s druge donosi opterećenje za infrastrukturu koja mora besprijekorno funkcionirati u špici turističke sezone. Šteta je tu infrastrukturu ne koristiti i u ostalim razdobljima godine kada motiv dolaska nije sunce i more.

- Koliko se u Istri u kojoj je glavnina turističkog sektora ipak fokusirana na ljeto i sezonu trenutno koristi taj potencijal?

- Koristi se, u nekim dijelovima u sjeverozapadnoj Istri blizu granice vjerojatno puno više nego u nekim drugima, no svakako bi se mogao koristiti i više. Evo, primjerice, uskoro ćemo imati još jedno izdanje Dana mladog maslinovog ulja u Vodnjanu gdje će osim ljudi iz Istre sigurno dobar dio posjetitelja doći i iz ostatka Hrvatske, ali i iz inozemstva. Manifestacija poput te ili Dana tartufa u Livadama, Vinistre u Poreču, Sajma pršuta u Tinjanu, te brojnih drugih manifestacija koje izuzetno doprinose promociji autohtonih proizvoda i domaće gastronomije odličan su mamac i isključivi motiv dolaska gostiju na ove prostore. Sustavni rad na tom području doprinio je da svaki naš proizvod koji u sebi nosi naziv Istre, poput istarskog maslinovog ulja, istarskog pršuta, istarske kobasice, istarskog sira ili istarskog vina ima sigurno veću dodanu vrijednost koju sam malo prije spomenuo i to je ono na čemu moramo i ubuduće ustrajati.

Iz ostatka Hrvatske priznaju da je na polju promocije autohtonih proizvoda i lokalne gastronomije Istra daleko odmakla. Premda se čini da tu nije trebalo puno "otkrivati toplu vodu", mnogi danas uspješni projekti na početku su bili svojevrsni put u nepoznato.

- Definitivno, i možda je najbolji dokaz tome AZRRI-jeva priča o stvaranju gastronomskog brenda kroz projekt koji je pokrenut radi spašavanja boškarina. Sjećam se dobro početaka tog projekta. Broj boškarina bio se toliko smanjio da je prijetio potpuni nestanak te autohtone vrste koja je jedan od simbola Istre. Broj grla se smanjio na devedesetak, a onda su se dodatno smanjivali i državni poticaji za njihov uzgoj. Kad se to dogodilo, osim određenih ljudi koji su bili entuzijasti, ostali vlasnici nisu više imali apsolutno nikakve koristi i isplativosti držati i dalje se baviti uzgojem takvog jednog ljubimca koji zna težiti i više od jedne tone. Svjesni da zbog toga prijeti izumiranje, Istarska županija je počela osmišljavati projekt koji će omogućiti preživljavanje te vrste. Ako je industrijskom revolucijom i razvojem raznih traktora i priključaka u poljoprivredi govedo postalo suvišno u domaćinstvima, a to se dogodilo prije puno godina, moralo se ići u nekom drugom smjeru, a to je upravo ta gastronomija koja je omogućila da onaj tko uzgaja boškarina ima siguran plasman, zagarantiranu cijenu otkupa, sav neophodni suport, te ekonomski interes. Danas imamo više od 80 uzgajivača s više od dvije tisuće grla i opstanak te vrste gotovo je osiguran, a s druge strane dali smo autohtoni proizvod u naše ugostiteljstvo koji se ne možete baš svugdje kušati i koji će nekim gostima svakako biti motiv dolaska ili povratka u Istru. 

Povezane vijesti

• IDS osudio inicijativu za uvođenje pozdrava "Za dom spremni"
• Miletić: Tuđe nećemo, ali imamo pravo na svoje!
• Miletić - Milanović: Istra kao samostalna regija prvi uvjet