KOMENTAR
JEDAN POSTO TAMO, DVA OVAMO: U zadnjih 66 milijuna godina istarskom turizmu ne može nauditi - ništa
Zamislite da ne morate doći na posao ako zapuše jak vjetar ili se na grad sruči kiša kao neki dan, kad se zbog bujica nisu mogla otvoriti vrata kuća. A po kijametu nije zgodno ni u dućan, kamoli se uputiti nekim ozbiljnijim poslom. Ili kad je prije nekoliko godina pao snijeg: navečer napadalo, preko noći smrzlo, a ujutro klizaonica. Volite klizanje, ali niste Katarina Witt, klecaju vam koljena, a trebate potegnuti od Šijane do centra. Auto ne palite jer što bi bilo da po tom ledu sletite u neku jarugu, a niste sigurni ni bi li dalje dogurao bus. Puležani nisu navikli na sklizak teren kao Milan Bandić. Važno im je čvrsto tlo pod nogama. Ali, hodate kao po jajima. Ako usput slomite kuk, to su mjeseci bolovanja, što baš i nije isplativo. Bolje je ostati doma. Takav ritam rada bio bi, priznajte, fantastičan. Malo radite, pa odmorite. A ne ovako, svaki dan na posao, po suncu, kiši i kijametu, 365 dana u godini, dobro, ne baš 365, i tako 40-ak godina.
