Piše Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Još jedna gradska štorija KONCESIJA I KORA OD BANANE
Polovicom 60-ih, a i nešto kasnije, ulaz na kupalište Valkane se naplaćivao. Po simboličnoj cijeni, doduše. Oko Valkana je stajala ograda koja je nedavno srušena. Svatko si je mogao priuštiti upad. Pa i djeca koja su ondje dolazila. U polemici o tome trebaju li se plaže, prije svega Valkane i Stoja koje su, za razliku od ostalih, manjih ili većih uvala - velika i izgrađena kupališta u koja je potrebno uložiti značajan novac da bi se dovela u red - dati u dugoročnu koncesiju, javnost se podijelila. S jedne strane je Grad i dio javnosti, a s druge gorljivi aktivisti koji strahuju od ograđivanja i naplate ulaza na plaže, mada to gradskim Prostornim planom nije dozvoljeno. Iako se na tim istim plažama već godinama, pa i desetljećima, obavlja stanovita djelatnost, iznajmljuju se pedaline, ležaljke i suncobrani. Ležaljke se, doduše, rasprostiru na velik dio uvala pa se i na taj način plaže na neizravan način otimaju. Ležaljke zauzimaju šljunak i mjesto pod suncem pa čak i kad nisu iznajmljene turistima. Istina je i da te plaže, ovajput je riječ o Ambreli, ne blistaju od čistoće.
