Još jedna gradska štorija KONCESIJA I KORA OD BANANE

M. V. I.

Polovicom 60-ih, a i nešto kasnije, ulaz na kupalište Valkane se naplaćivao. Po simboličnoj cijeni, doduše. Oko Valkana je stajala ograda koja je nedavno srušena. Svatko si je mogao priuštiti upad. Pa i djeca koja su ondje dolazila. U polemici o tome trebaju li se plaže, prije svega Valkane i Stoja koje su, za razliku od ostalih, manjih ili većih uvala - velika i izgrađena kupališta u koja je potrebno uložiti značajan novac da bi se dovela u red - dati u dugoročnu koncesiju, javnost se podijelila. S jedne strane je Grad i dio javnosti, a s druge gorljivi aktivisti koji strahuju od ograđivanja i naplate ulaza na plaže, mada to gradskim Prostornim planom nije dozvoljeno. Iako se na tim istim plažama već godinama, pa i desetljećima, obavlja stanovita djelatnost, iznajmljuju se pedaline, ležaljke i suncobrani. Ležaljke se, doduše, rasprostiru na velik dio uvala pa se i na taj način plaže na neizravan način otimaju. Ležaljke zauzimaju šljunak i mjesto pod suncem pa čak i kad nisu iznajmljene turistima. Istina je i da te plaže, ovajput je riječ o Ambreli, ne blistaju od čistoće.

Ne blistaju ni Valkane, ne isključivo zato što ondje netko baca otpatke, kore od banane, nego zato što ih je načeo zub vremena. Kupalište se raspada, iako su veliki mol i kabine obnovljeni. Šetalište uz more je puno rupa, s rubnih molova skinuti su trampolini, u šljunčanoj uvalici ispod teniskih terena, uz koju se održava i škola plivanja, odlomljen je komad betona.

Zbog ruševnog stanja nedavno je, uz pomoć sredstava Ministarstva kulture, dijelom sanirano kupalište Stoja, kao zaštićeno kulturno dobro i arhitektonski biser. I Valkane, nekadašnje mondeno kupalište podignuto 1914. godine, zaslužuje jednaku pažnju. Ne samo financijaša, obnovitelja, nego i onih koji tu besplatno dolaze i žele to činiti i dalje. Bez obzira što ne plaćaju upad, ne trebaju se ponašati kao da Valkane ne vrijede ništa. Pa ih onda zasuti korama banane i psećim drekom.