PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
GRADSKA ŠTORIJA Starci s predumišljajem
Životni vijek je sve dulji, staraca je sve više, a radni vijek produljuje se do 67. godine, praktički do smrti. No, u toj eri staraca malo tko misli na njihovu starost, na smještaj u domu. U Puli se na dom "Alfredo Štiglić" čeka deset godina. Na smještaj u nekom od istarskih domova čiji je osnivač Županija čeka čak 2.800 ljudi. Ljudi se u naponu snage, dok još jurcaju na poslu od jutra do mraka, upisuju na listu, pa ako ih iz doma nakon 10 godina nazovu i kažu da je mjesto slobodno, a oni su još zdravi i čili, moraju svoje dugoočekivano mjesto otkazati. Pa možda čekati još deset godina, ako dočekaju. S domom se nikad ne zna. To je kao kad se upisuješ za pregled kod okulista u bolnicu na koji se čeka godinu dana: zatefteriš datum dok još dobro vidiš da se ne bi dogodilo da izvisiš s datumom. To što ćeš možda dobro vidjeti i nakon godinu dana nema veze. Oduzeo si jedan termin bolesniku. A ako baš sad trebaš oftalmologu jer dobro ne vidiš, to ne može. Treba čekati godinu dana. Biti bolesnik s predumišljajem.