Tko o čemu, SDP-ove poštenjačine Korać i Ferić o poštenju

Onog trenutka kad je Radomir Korać kao odgovorna osoba firme Kora Šport shvatio da poslovni prostor koji je od Grada Pule iznajmio još 2003. godine navodno ne odgovara stvarnom stanju na terenu, odnosno kad je shvatio da se od njega navodno traži da plaća više četvornih metara nego što ih taj prostor realno ima, iz tog je prostora vlasnik spomenute firme naprosto trebao izaći i razvrgnuti ugovor o najmu. No, SDP-ovac Radomir Korać, koji je inače načelnik Općine Fažana, to nije napravio. Umjesto najlogičnijeg i najčasnijeg poteza, kao što je prekid suradnje ako se smatraš izigranim, ostao je u tom prostoru uglavnom ne plaćajući punu i unaprijed dogovorenu naknadu.

Veći dio narednog desetljeća Koraćeva Kora Šport je, dakle, koristila tuđi, gradski prostor, stvarajući dug koji se na kraju nagomilao na 836 tisuća kuna. Otvaranjem stečajnog postupka 2014. godine firma se briše iz sudskog registra, a budući da se radi o društvu s ograničenom odgovornošću, njegov vlasnik za stvorene dugove nije odgovarao svojom imovinom. Korać i oni kojima je prepustio upravljačka prava u toj firmi tako su na elegantan način izbjegli plaćanje obaveza. S malo mašte može se zaključiti da je vlasnik Kora Športa s onih 836 tisuća kuna koje nije platio Gradu Puli u istom tom gradu mogao kupiti dvosoban, a možda i trosoban stan na atraktivnoj lokaciji.

Vrhunski je cinizam kad načelnik jedne općine koji je susjednom gradu ostao dužan toliki iznos za najam prostora i pritom, iako je svih pet postupaka pravomoćno okončano protiv njega, u drugima traži greške za sramotnu situaciju koju je stvorio. Još je ciničnije kad njegov partijski drug Danijel Ferić, gradski vijećnik u Puli, u svojoj izjavi najprije relativizira, pa pokušava umanjiti i na kraju gotovo pa negira postojanje sramotnog duga koji je stvorila Koraćeva Kora Šport. O svemu će tako Ferić, al' neće o Koraćevu dugu. A kako i bi kad ga je kao SDP-ovac svog SDP-ovca Korać angažirao za financijskog savjetnika u Općini Fažani.

I Korać i Ferić za Koraćevu neuspješnu poslovnu epizodu javnosti su ponudili izlike koje su klimavije od nogu stogodišnje starice. Ferić je pritom klasičnim političkom bezobrazlukom pokušao zamijeniti teze, jer nije, tvrdi, Korać kriv što je stvorio dug Gradu Puli, nego je kriv Grad Pula koji ga kao nije htio ili znao naplatiti. Ukratko, Ferić će između redaka, ali krajnje blago da je to golim okom gotovo neprimjetno, osuditi pojavu kad netko bježi od svojih obveza. To bi u njegovoj interpretaciji mogao biti Korać. No onda Ferić u takvo tumačenje stavlja famoznu riječ „ali“ kojom se u politici, pa i u ovom slučaju, sve relativizira. Uglavnom, ako bi malo i osudio pojavu (neplaćanje duga), u klasičnoj SDP-ovskoj maniri Ferić će spasiti druga (Koraća). To s osudom pojave i spašavanjem druga stara je fora seniora hrvatske socijaldemokracije, primorsko-goranskog župana Zlatka Komadine. Ne'š ti poštenja u hrvatske socijaldemokracije.