Mirovinske kartice i papiri sa Zavoda za zapošljavanje naše su jedine vizitke, slikovito nam Joža opisuje strukturu ljudi koji se bave urbanom poljoprivredom iznad Mornara, odnosno Ferijalnog, a ispod bulevara koji vodi za Verudelu. Strah se uselio u tu malu, aktivnu i zanimljivu zajednicu otkako je Vlada prije godinu dana darovala Vilu Idolu i okolno zemljište od oko pet tisuća kvadrata Porečkoj i Pulskoj biskupiji. Ne znaju urbani poljoprivrednici do kuda seže crkveno zemljište, hoće li ih potjerati s parcela na kojima sade povrtne kulture za vlastite potrebe.

- Možda ćemo jednog dana časnim sestrama preko ograde davati naš urod, a one nama sapun da speremo grijehe, šali se Joža. Ali u trenutku se uozbilji: "Ne zaslužuju ljudi da ih se otjera odavde. Nitko nam ništa ne govori, samo smo čitali da je država to poklonila Biskupiji. Ne znamo do kuda seže njihovo zemljište, još nam nitko ništa ne govori". On je iz Ivanić Grada. U Pulu je nekada dolazio vikendom, a sada je stalno nastanjen. Svoj urbani vrt iznad Ferijalnog ima već deset godina. I ne bi mu dobro leglo da ga netko sada potjera.

Kod bunara

- Ima nas tu od Đevđelije naovamo. Nedavno su jednu parcelu počeli obrađivati supružnici iz Francuske, koji su rodom iz Drvara. Došli su živjeti u Pulu. Njima je ta urbana poljoprivreda poznata, kaže Joža.

U svijetu je ona prepoznata kao djelatnost koja daje važan doprinos opskrbi i sigurnosti hrane u kućanstvima, pogotovo u vrijeme ekonomskih kriza i nestašice, piše na stranicama FAO-a (Food and Agriculture Organization of the United Nations). Ta organizacija procjenjuje da se na svega jednom metru četvornom može godišnje uzgojiti 20 kilograma hrane te da urbani vrtovi mogu biti i do 15 puta efikasniji od seoskih domaćinstava. Na njihovim se stranicama može naći podatak da se na svakih sto kvadrata vrtova može generirati jedno radno mjesto. Napominju da, nažalost, mnoge države i gradovi ne prepoznaju tu vrijednost u svojim poljoprivrednim politikama i urbanim planiranjima te da uzgajivači često sade bez ikakvih dozvola. Zbog nepostojanja bilo kakve politike, urbana poljoprivreda nosi i određeni rizik da se povrće uzgaja na zagađenom zemljištu, zalijeva zagađenom vodom te da se upotrebljavaju nedozvoljeni pesticidi, koji mogu zagaditi zemlju i vodu.

U vrtovima podno ceste za Verudelu mali poljoprivrednici, uvjerava nas Joža, sigurno ne upotrebljavaju nedopuštene pesticide. Tu se zapravo sve uzgaja ekološki. Parcele su male, ručno se okopavaju, tek ponekad netko prođe s manjom frezom. Jožu i Živka zatekli smo u blizini bunara. Tu se nalaze gotovo svi koji obrađuju parcele na ovoj lokaciji. Jedini je to izvor vode za zalijevanje. Neki donose bocune od kuće, iz obližnjih nebodera, ali to je ipak teži način navodnjavanja. Na rubovima bunara su utori, tragovi konopa koji desetljećima bruse kamen do glatkoće klizališta. Tu se stalno izvlači voda, iako ni ona neće pomoći kad žega stisne. Zato je poljoprivrednika ovih dana malo. Ne da se nikome na vrućinu, pogotovo urbanu. Na svega nekoliko desetaka metara je more, ali nije zgodno onako sav od zemlje na plažu, ne bi kupači to razumjeli. (Napisao i snimio Bojan ŽIŽOVIĆ)