S KRAJEM SVIBNJA

ZAVRŠAVA LOVOSTAJ NA SRDELU: Iako nepopularan, važna je mjera koja osigurava opstanak plave ribe

Lovostaj je dvostruko koristan, za organizme čija se populacija obnavlja, i za naše društvo koje želi sačuvati taj prirodni resurs da ne bi dospjelo u stanje prelova i izumiranja. More nije neograničen resurs da bi se na njemu ostvarivao ekstra profit. Bez ribarstva ni ljudi na Jadranu ne bi opstali a ono je i danas je jedna od glavnih djelatnosti u priobalju, a osobito na otocima. Budućnost ima samo ako se poštuje ribolovni kodeks koji dozvoljava izlov količina koje ne ugrožavaju opstanak vrsti

| Autor: Aldo POKRAJAC
Ribari na pulskoj rivi (Snimio Milivoj Mijošek)

Ribari na pulskoj rivi (Snimio Milivoj Mijošek)


S krajem svibnja završava jednomjesečna, druga ovogodišnja obustava ribolova srdele i inćuna okružujućim mrežama plivaricama. Ovaj je termin obustave ribolova uveden kao zaštita inćuna u vrijeme njegova mriještenja. Prvi lovostaj na sitnu plavu ribu trajao je od 25. prosinca prošle do 28. veljače ove godine, kada se mrijestila srdela. Bilo kako bilo ljubitelji plodova mora zaželjeli su se plave ribe koja je i cjenovno najprihvatljivija, a mogla bi biti i jeftinija. Ribari je na veliko prodaju po pet kuna, a na ribarnicama dostiže 20, a one veće i do 30 kuna za kilogram.

Zbog sve većeg broja pogona za uzgoj tune potražnja za ovom vrstom ribe je iz godine u godinu rasla, pa je Ministarstvo poljoprivrede i ribarstva poticalo izgradnju brojnih modernih velikih brodova za ulov srdela i inćuna. S vremenom je došlo do prirodne neravnoteže i smanjivanja veličine sitno plave ribe pa je zimski lovostaj u trajanju od mjesec dana uveden još 2004. godine. Da se ne bi ugrozili ulagači u velike i skupe brodove naše je ministarstvo u suradnji sa Europskom komisijom osiguralo sredstva za tzv škraping, stavljanje van funkcije brodova plivarica. Za takve mogućnosti odlučivali su se ribari koji su bili pred penzijom, a uglavnom su bili vlasnici dotrajalih brodova koji su ostvarivali manji ulov a veliki su im bili troškovi održavanja.

Smanjen godišnji ulov

U međuvremenu monitorinzima se utvrdilo da je trend smanjivanja veličine i količine plave, ali i pridnene kočarske ribe nezaustavljiv. Zato su se 2014. u dogovoru s Europskom komisijom počele provoditi mjere za zaštitu sitne plave ribe, koje su uključivale proširenje lovostaja u vrijeme mrijesta inćuna, ograničenje mjesečnog ulova na 100 tona ili 10 vagona i zatvaranje 30 posto ribolovnog mora, što je u nekoliko godina razinu eksploatacije smanjilo za 25, a ulov za 20 posto, dostigavši ispregovaranu količinu godišnjeg ulova od 60 tisuća tona. Broj ribolovnih dana ograničen je na 180 godišnje, od čega najviše 144 na srdelu i inćune.

Ispočetka su ribari negodovali zbog ovih mjera, koji im je uvelike smanjio rentabilnost, pa su uvedene nadoknade. Za trajanja lovostaja ribarima se isplaćuje naknada, koja iznosi 36 eura bruto po danu za svakog zaposlenog ribara. Trenutnu ja na snazi Program za ribarstvo i akvakulturu Republike Hrvatske za programsko razdoblje 2021. - 2027. godine, kojim je do sada kao nadoknada za privremenu obustavu ribolova isplaćeno svih 252 milijuna kuna raspoloživih sredstava.

Neki od osnovnih uvjeta za ostvarenje ovih naknada su da u vrijeme lovostaja ribarsko plovilo registrirano za plivaričarski ribolov ne smije obavljati nikakvu ribolovnu aktivnost tijekom trajanja privremene obustave te mora biti vezano u luci ili u brodogradilištu. Uz to treba imati dostatnu minimalnu ribolovnu aktivnost od ukupno 120 ribolovnih dana ostvarenih tijekom prethodne dvije godine. Nakon uvođenja ovih mjera ribari su shvatili da je njihov cilj održivost ribarstva, pa ova dva razdoblja iskorištavaju za remont svojih brodova, održavanje mreža i alata.

Srdela dvostruko sitnija

Da su srdela i inćun sve manji i manji mogli su primijetiti i ribari i kupci ove ribe koja je prehranili naraštaje u priobalju i koje smatramo najvažnijim gospodarskim resursom u Jadranu. I mjere za zaštitu sitne plave ribe počele su davati rezultate. U početku su promjene bile vrlo spore, ali krajem prošlog desetljeća broj srdela u kilogramu smanjio se u prosjeku za deset, što je važan pokazatelj da se stanje poboljšalo. Veličina ribe je važna za ribare, s obzirom na to da o tome ovisi i cijena, pa je i to bio razlog da su se pomirili sa novim ribolovnim režimom.

Inače, prije 20-tak godina, u kilogramu plave ribe bilo je oko 30 srdela. Nakon Domovinskog rata, kada je došlo do ekspanzije plivaričarske flote, a time i povećanog izlova sitne plave ribe broj srdela u kilogramu tada se povećao na preko 60, pa su srdele došle gotovo na veličinu nekadašnjih inćuna, koji su u nekim sezonama toliko mali da ih je teško usoljavati.

Ipak, pokazatelj povećanja ribe i osobito specifičnost Hrvatske sa ograničenim prirodnim resursima za otočno stanovništvo bio je značajan jer je utjecao na stav Europske komisije svojim koja je svojim Višegodišnjim planom upravljanja malom plavom ribom u Jadranu i dalje predlagala dramatično ograničavanje izlova srdele i inćuna, i to na obje strane Jadrana, predlažući uvođenje količinskih kvota i višemjesečnog ili čak višegodišnjeg moratorija na Jadranu. Prijedlog je naišao na burnu reakciju hrvatskih ribara, pa je Europska komisija popustila.

Svaka druga srdela iz Jadrana

Srdela je inače najznačajnija riba Mediterana i otprilike šezdeset posto cjelokupnog izlova odnosi se upravo na tu riblju vrstu. Sa 60 tisuća tona godišnjeg ulova čak 50,9 posto ulova srdele te 13,8 posto ulova inćuna na Sredozemlju ili 26,3 posto ulova srdele i 3,6 posto ulova inćuna u EU lovi se na našem dijelu Jadrana.

Tako od ukupnog ulova na Sredozemlju svaku drugu srdelu ulove hrvatski ribari. Po tome ulov i prerada plave ribe su u korelaciji sa Mediteranom i Europskom unijom značajna privrednu djelatnost. Sektor ribarstva daje i značajan doprinos nacionalnom BDP-u. Zapošljava 14.000, a doda li se i znatan broj sezonskih radnika u ovom sektoru kruh zarađuje približno 25.000 osoba.

Zbog toga i ribari i Uprava za ribarstvo znaju da bi slom stokova srdele ili inćuna bio totalna, nenadoknadiva kataklizma, pa su očuvanje ribljeg fonda i biološkog bogatstva Jadrana neupitni prioritet. More nije neograničen resurs da bi se na njemu ostvarivao ekstra profit. Bez ribarstva ni ljudi na Jadranu ne bi opstali a ono je i danas je jedna od glavnih djelatnosti u priobalju, a osobito na otocima.

Budućnost ima samo ako se poštuje ribolovni kodeks koji dozvoljava izlov količina koje ne ugrožavaju opstanak vrsti.

Stoga je lovostaj izuzetno važna mjera. Dvostruko je koristan, za organizme čija se populacija obnavlja, i za naše društvo koje želi sačuvati taj prirodni resurs da ne bi dospjelo u stanje prelova i izumiranja.

Tržišta ribe

Jedan od problema našeg ribarstva je nefunkcioniranju tržišta ribe. Naše je ribarstvo veliki izvoznik ali je riba manje plaćena jer otkup kontroliraju veletrgovci i ribolovne flote drugih zemalja .Uz to, primjerice, talijanski ribari imaju i brojne druge povlastice, pa naši posluju na granici rentabilnosti.. Dodatni je problem slaba potrošnja ribe u Hrvatskoj, koja je upola manja nego potrošnja u Europi. Zato su domaći ribari prisiljeni ribu izvoziti po dampinškim cijenama koje nameću oni koji imaju monopol na tržištu.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom