U zemljama s božanskom naklonošću još uvijek se događaju čuda. Forli, malen, mnogima nepoznat gradić talijanske pokrajine Emilia Romagna, u svom Museo Civico San Domenico, predstavio je događanje najavljeno kao jedna od najznačajnijih europskih izložbi godine - "L'arte della moda" (Umjetnost mode) s podnaslovom "Vrijeme snova i revolucija, 1789. - 1968. Više od tri stotine eksponata, djela od preko stotinjak slikara iz glavnih svjetskih muzeja, 110 kreacija modnih dizajnera iz međunarodnih muzeja mode i privatnih zbirki ujedinjeni su u nevjerojatnoj postavi i prostoru bivšeg dominikanskog samostana: Bečki Belvedere, Gare d'Orsay, Versailles, Neue Meister iz Dresdena, Giogio Cini, Uffizi, Brera, Poldi Pezzoli, Revoltella, Maison Valentino, Archivio Gucci, Atelier Fortuny, Armani, Dior... da navedemo samo neke najpoznatije, postali su privremeni cilj hodočasnika dvaju novonastalih religija pretprošlog stoljeća, mode i likovnih umjetnosti.

Francuska manufaktura - muško odijelo

Još od renesansnog nastanka tog žanra prisutnost mode na većini portreta osim elegancije i stila do danas prikazuje i znakovlje moći, imućnosti, društvenog statusa ili pripadnost generaciji, dok neizmjerno mnoštvo detalja koji poznavateljima slikovnog jezika kroz minimalne suptilnosti neverbalne komunikacije otkrivaju čitav niz značenja kojih često niti sami protagonisti tih slika nisu bili svjesni.

Polazeći od zajedničkog korijena pojmova mode i modernizma izložba ovom prilikom prati njihov razvoj od Francuske revolucije do šezdesetosmaške revolucionarnosti kroz sve češću sadržajnu i stilski uzajamnu uvjetovanost umjetnosti i odijevanja. Zapravo su Ancien regime, točnije Ljudevit XIV. i njegovi dvorjani početak moderno viđenog "svijeta mode" sa svim ondašnjim obrtnicima, krojačima, postolarima, trgovcima, tkalcima, opskrbiteljima, sponzorima, zanimanja koja su i danas srž modne industrije - otvorili novo poglavlje vizualnog izraza.

Élisabeth Louise Vigée Le Brun - Maria Antonietta

Čuveni portret Marije Antoanete u muslinskoj potkošulji prozvanoj "Chemise a la Reine" iz 1783. kojim njezina genijalna prijateljica i slikarica Elisabeth Le Brun 'revolucionira' tradicionalne prikaze kraljica i plemstva slično kao što istodobno nastali Joshua Reynoldsov portret lorda Donoughmorea (1780.) u neformalnoj flanerskoj pozi nonšalantnog dandyja počinje aristokraciju približavati novonastajućoj svakidašnjici.

Vunu i lajnen sve više zamjenjuju pamuk i svila, postepeno odvajanje mjesta rada od mjesta prodaje, nastanak konfekcije, novi način proizvodnje, marketinga, kao i izdavanje modnih časopisa pretvaraju modu u masovan fenomen tako da se već najkasnije početkom 19.stoljeća mnoge dotadašnje elitne manufakture i krojački saloni postepeno pretvaraju u industriju.

(Snimio Emanuele Rambaldi)

Ophod izložbe počinje sjajnom statičkom dvorednom modnom revijom iz 18.stoljeća u staklenim vitrinama. Raznobojni frakovi, žilei, brokat, vez, zlatne niti, muške cipele s visokim petama i mašnama, pa francuske i firentinske andrienne ženske mašne ili rijedak i vrijedan primjerak venecijanskog svilenog kućnog ogrtača orijentalnog podrijetla "banyan" (u Mlecima zvan "zamberlucco") koji početno kod britanske aristokracije, a potom diljem Europe postaje sveprisutan svespolni univerzalni ključ mode kasnog europskog settecenta.

(Snimio Emanuele Rambaldi)

Plemičke krinoline na buržujskim damama nonšalantno i bez problema savjesti šeću kroz restauraciju i direktorij prema 20. stoljeću pa u raznim varijantama opstaju kroz čitavu Belle Epoque, dok muška elegancija postupno stagnira u strogom monokromatskom crnilu i gotovo nepromijenjeno kao formal dress stiže do naših dana – uz kreativne iznimke nekih muzirajućih mesijanskih likova (Marinettijev prsluk), kreativnih boema (tunike Mariana Fortuniya i Baudelaireov foulard) ili provokativno domišljatih dosjetki poput retrofuturističke antikravate od aluminija. Majstori portreta na prijelazu u 19. stoljeće koji unutarnji život modela kvalitetno pretvaraju u pojavnost i eleganciju poput Angelike Kaufmann, spomenute Le Brun ili Pompea Batonia, slikara engleskih plemića prilikom njihovih dugogodišnjih putovanja Italijom ("La Grand Tour"), pa primjer rafiniranog erudita velikog stila Chateaubrianda prilikom ležerne kontemplacije rimskih ruševina na slici Anne - Louis Girodet, sve do Boldinija, de Nittisa i Zandomeneghija, talijanskog trijumvirata nove generacije na pariškoj sceni, nadaleko čuvenog "slikarstva mondenog - moderno - modnog svijeta" ovom prilikom prisutnog na desetak Boldinijevih portreta lijepih i opasnih dama bez milosti (...sans merci), pariških modnih ikona svoga vremena još uvijek pomalo prerafaelističkog ukusa,okusa, boje i mirisa.

(Snimio Emanuele Rambaldi)

Kao što aristokratski Nosferatu gricka vrat buržujskog tajnika i pretvara ga u vampira, buržoazija empira i direktorija preuzima i oponaša stil i estetiku dvora, društveno i vizualno se odvaja od 'nižih' klasa, ali istovremeno sve više otvara prostore pučke kreativnosti.

(Snimio Emanuele Rambaldi)

U sjajnom filmskom portretu Marije Antoanete Sofia Coppola inteligentno čuvenu francusku kraljicu prepoznaje kao ondašnju modnu i stilsku ikonu, a na ekranu forlijske izložbe vrti se videoscena čuvenog bala iz Viscontievog "Gattoparda” gdje utjelovljenje sikulske aristokracije Principe di Salina ovu skiciranu društveno - povijesnu preobrazbu sažimlje u rečenici: "...nekada smo bili leopardi i lavovi, oni koji će nas naslijediti, samo su šakalčići i hijene..."

Izložba se može razgledati do 2. srpnja.

Povezane vijesti

• Britanski dvojac kreativaca inspiriran tradicijom vizualnosti proizveo novi stil
• Preminuo Paco Rabanne
• Hairstyle News - dvadeset godina posvećenosti razvoju frizerske struke