Najneobičnija zemlja koju je posjetila svakako je, veli Snežana, Sjeverna Koreja iz koje se nedavno vratila. Tamo se, unatoč uvriježenom mišljenju, može otputovati lako - ako niste Amerikanac, novinar i imate puno para! No, svaki je put organiziran preko državnih agencija i nema samostalnih posjeta i kretanja

Biciklom koju joj je poklonio prijatelj, starim više od 30 godina, krenula je na put života. Otada je prešla više od 55 tisuća kilometara i obišla 44 zemlje svijeta. Ona je jedna od posljednjih pravih nomada - Snežana Radojičić, spisateljica, biciklistica, inspirativna govornica koja se upravo vratila iz ozloglašene Sjeverna Koreje o čemu je napisala i knjigu.

Napustiti zonu komfora

Kako je uopće krenula na put pojasnila je na predavanju u prepunoj dvorani Gradske knjižnice i čitaonice Pula. Kako smo doznali Snežana, rođena u Beogradu, završila je za profesora književnosti i prvih pet, šest godina nakon fakulteta radila kao profesorica u školama. No, nakon toga desetak godina mijenja poslove na kraju završava kao menadžer u osiguranju.

- Oduvijek sam željela pisati i živjeti slobodno, sve što sam htjela je biti pisac, biti slobodna i ne pripadati niti jednom sustavu. Poprilično sam tip samotnjaka i voljela sam svoj komfor, započela je svoju priču Radojičić.

U vrijeme između svog 40. rođendana i Nove godine, vrijeme kada mnogi sumiraju svoj život, Snežana je upala u istu zamku. Sjetila se, navodi, da joj je otac kada je bila malena uvijek govorio da je "U životu najbitnije raditi ono što voliš".

- Jedne večeri zapitala sam se zašto sam odustala od svojih snova i shvatila da su svi odgovori bili samo izgovori. Kada mi je to doprlo do svijesti, odlučila sam barem pokušati učiniti sve kako bih slijedila svoje snove. No, još uvijek nisam znala odakle krenuti. Oduvijek sam bila čovjek biblioteke, priznavala samo duhovna putovanja i nisam imala volje napuštati svoju zonu komfora. Ipak, biciklu sam voljela oduvijek, bicikliranje mi je bilo blisko i prvo sam krenula s klubom biciklista obilaziti zemlju, priča Radojičić. To ju je vremenom toliko obuzelo da je došla na ideju biciklom obići cijeli svijet! Na put je krenula 24. srpnja 2011.

Žensko i bez novaca

- U glavi sam pritom imala dva velika problema koja su me mučila: bila sam žensko i nisam imala dovoljno novaca. Stoga sam preko jednog američkog portala krenula tražiti partnera i odlučila na put krenuti s minimalnim budžetom, nastavlja svoju priču Snežana. Partnera je ubrzo našla, mladića iz Colorada koji je već proputovao pola svijeta. Nakon što su se našli u Beogradu i probnog puta, ludo su se zaljubili i krenuli na put. Svu je imovinu rasprodala te ostavila samo stan koji je iznajmila za 150 eura mjesečno. Stoga joj je dnevni budžet bio pet eura dnevno.

        Nakon što su osam mjeseci putovali zajedno, sa četiri bisage na biciklu, ljubav je "pukla" i Snežana je ostala sama u Turskoj.

        - Odjednom su se obistinila dva moja najveća straha, ostala sam sama i s ograničenim budžetom. No, ubrzo me put naučio nekoliko stvari. Prva je da ljudi općenito gomilaju stvari koje im ničemu ne služe, ako sam ja mogla proputovati svijet sa četiri bisage, onda može količinu nepotrebnih stvari smanjiti bilo tko, priča nam Radojičić napominjući da je druga stvar koju je naučila ta da je svijet puno sigurnije mjesto nego što vjerujemo.

        - Kampirali smo u divljini. Stalno sam razmišljala da su mi zmije ispod šatora, iz grmova vrebaju manijaci i medvjedi, no polako, s iskustvom, granice straha se pomjeraju i shvatila sam da se moram prestati bojati i početi vjerovati. No, možda najbitnija stvar koju sam naučila je reći "da". Stani - zaustavi se - prihvati, to je moj moto duž putovanja, veli nam.

Govoreći o najvećim izazovima tijekom putovanja Snežana kazuje kako su to zasigurno prelazak Himajala i pustinje Gobi. Na trekerskoj ruti 2013., uspinjući se planinom, doživjela je visinsku bolest, uhvatio ju se snijeg, preživjela je odron kamenja, ali ipak stigla je na sam vrh. Na 5.416 metara - riknuo joj je aparat te je morala zamoliti da je slikaju!

        Pustinja Gobi pred nju je postavila drugačije izazove - velike temperaturne razlike (danju je bilo +35, a noću je živa padala na -12) te brisani prostor u kojima je danima vozila, bez ikakvih naznaka civilizacije.

        - Klima je ovdje toliko surova, bez i jednog drva, s jakim vjetrovima. Miljama nema ničega. Cijelo vrijeme sam si ponavljala "Bože, kako mi imamo dobru klimu", priča Snežana da se ovdje prvi puta osjećala neugodno radi toga što je žensko i to iz razloga što su nomadski Mongoli koje je susretala jako puno pili i znali biti neugodni. No, ništa joj ne može obrisati lijepa sjećanja na nisko nebo i besprijekornu vidljivost u toj zemlji.

        Na pitanje koja joj je omiljena zemlja Snežana veli kako je to do prije dvije godine zasigurno bila Turska koja je kod nje razbila sve stereotipe vezane za ovu zemlju te ju je prošla bez ikakvih loših iskustava. No, sada je veli nam fascinirana - Japanom. (Borka PETROVIĆ)