Sumpor S MIRISOM Gustafa

Edi Maružin kazao nam je tik uoči sinoćnjeg premijernog pulskog koncertnog predstavljanja njegovog novog istarskog blues benda Edi East Trance Blues i debitantskog albuma "Sumpor" u pulskom klubu Kotač da je ovaj novi projekt desetpostotna blues ekstrakcija Gustafa.

Njihov jednosatni nastup ostavio je dojam da je taj ostatak ipak nešto veći, što zbog Edijeve vokalne interpretacije i njegove poetike, što zbog tog Gustafovog 'Edi-Čedo motora'. Bend čine još labinski gitarist i usnoharmonikaš Predrag Ljuna i Cerovljanin Danijel Paulović na bas gitari. U završnici koncerta, na dvije pjesme bas gitaru preuzeo je Davor Milovan Bili, podignuvši u hipu energetsku razinu benda. Još da je na gitari bio, recimo, Rus…

Svaki novi autorski iskorak, posebno za iskusne glazbenike kao što su Edi i Čedo, zaslužuje pohvalu. Dojam najautorskije pjesme, s jakim emotivnim pečatom Gustafa, ostavila je skladba sa stihovima "ča je bolje ča je huje; ča je gore, ča je dolje, svali put drugačije se para". Treba isto tako reći da nema u ovom projektu nema Gustafovih veselica, pa i one koje tome tendiraju, poput "Oj, pičiću" i "Moja mala konobari", imaju sporiji blues beat.

No, daleko najboljom zvučala je mantrična "Anđeliću moj" ('korak do kraja, korak do raja…'), koju bi, kako nam se nakon nastupa rekao bubnjar Čedomir Mošnja, mogli svirati i 20 minuta. Bez upliva Gustafa, ima originalnost, osobnost, snažnu ekspresiju i za blues vrlo važnu dozu 'prljavštine', koja je važnija od vještine sviranja.

Izlazak debi albuma "Sumpor" u izdanju Croatia Recordsa očekuje se doslovno idućih dana, a producirao ga je Gustafov dugogodišnji suradnik Edi Cukerić. Nakon njih nastupili su uigrani, no ne i pretjerano originalni zagrebački trio Kevlar Bikini, predstavivši se pjesmama na engleskom jeziku i 'ljutitom' smjesom noisea -hardcore-punk- rocka, uokvirenima na svježe objavljenom albumu "Rants, Riffage and Rousing Rhythms". ( Zoran ANGELSKI, snimio David GASSON)