Ako mi zvuk ikada postane konačan, to će značiti da je vrijeme staviti ključ u bravu i vratiti se crtanju. Naravno da je sasvim legitimno istu stvar raditi 20 godina, ali, da citiram ST-a iz Goribora, prosto nisam taj. Stalno se traga i kopa dalje, u glazbi, u tekstu, u žanru…

Svoju eksperimentalno/indie/pop glazbu u kojoj suptilne melodije povezuje s elektronskim i kazališnim elementima sutra će u pulskom klubu Kotač u Rojcu predstaviti zagrebačka glazbenica Sara Renar. Nekadašnja arhitektica s magisterijem napustila je svoj posao u uredu da se u potpunosti posvetila glazbenoj karijeri, a jedan ju je novinar, poigravajući se njenom strukom, nazvao ""arhitekticom sjete". Na takav beskompromisni korak u život u i od glazbe umnogome je utjecalo osvajanje Porina u ožujku 2015. godine za najbolju žensku vokalnu izvedbu za skladbu "Jesen".

- Mislim da ako ikad, onda sad trebam uhvatiti taj vlak i ići za svojim snovima. Ne znam kako će sve to završiti, ali dajem sve od sebe. Ne bih si nikad oprostila da ne probam, kazala je tada prije tri i pol godine.

Danas, nakon tri studijska albuma ("Djeca" 2013. i "Jesen" 2014. i "Tišina " 2016.) i posljednjeg lajv albuma "Gdje povlačiš crtu" iz siječnja ove godine, Sara Renar dolazi pred pulsku publiku kao etablirano ime domaće kantautorsko-eksperimentalne scene. Osim vlastite autorske glazbe, surađivala je na projektima kazališne skupine Montažstroj i umjetničkog kolektiva Skroz te je česta suradnica književnih manifestacija "Goranovo proljeće", "Tko Čita?", "Sjećanje na Tina" i "Doručak kod Krleže", a dio je i pilot projekta Europske Unije za potporu mladih glazbenika "European Music Incubator".

Svaki nastup širi krug publike

- U posljednje tri godine održali ste oko 250 koncertnih nastupa diljem Europe i regije. Nastupate za naše prilike vrlo često, što sami, što s bendom. Koliko je ta učestalost posljedica želje za komunikacijom svog s publikom, razvijanja svog glazbenog izričaja (često nove pjesme nastaju na živim svirkama), a koliko je materijalni motiv.

- Strahovito volim nastupati - rush prilikom izvođenja koncerta, taj prijenos energije, jači je od bilo koje droge. Ali treba biti oprezan. U jednom intervjuu Josipa Lisac rekla je da joj za svaki nastup treba proporcionalno više dana odmora. Taj omjer godinama nisam čuvala i osjećam da dolazi na naplatu. Činjenica je da su nastupi, padom diskografije, glavni izvor prihoda. Isto tako je činjenica da te nastupe često ne možeš baš strahovito naplatiti, što znači da se po nekoj ekonomskoj logici nužno moraju zaredati. S druge strane, svaki nastup širi krug publike, a ti rasteš i kao izvođač i kao autor. Vremenom se nadam da to bude neki normalni omjer putovanja, svirki na primjerenim lokacijama koje su pošteno honorirane. Već sada vidim pomake u tom smjeru. (Razgovarao Zoran ANGELESKI)