Ja sam definitivno introvertirana osoba i moram koristiti medije da se izrazim. U tome mi najviše pomaže glazba gdje se osjećam potpuno slobodan. Tu je i pisanje tekstova i crtanje ilustracija, no angažman u bendu trenutno me najviše nadahnjuje. Odlična smo ekipa i hrabro guramo naprijed. Korak po korak. Inspiracija za tekstove mi je atmosfera u društvu i moje su pjesme socijalno angažirane, priča Serghei Roscsa, pjevač Flo Mastersa

"Sve je riješeno uz pomoć Grada Pule, posebno gradonačelnika Borisa Miletića i općenito solidarnosti ljudi. Pula se i u mom slučaju pokazala kao pravo za mjesto za život. Pula je za mene raj, grad muzike i buntovništva", priča nam 21- godišnji Moldavac Serghei Roscsa o čijem smo slučaju pisali prije nekoliko mjeseci. U ožujku je zbog isteka dozvole boravka, za dlaku deportiran iz grada u kojem je odrastao i proveo više od pola života. Nakon što je njegova potresna ispovijest izašla u javnost, Serghei je krajem lipnja dobio radnu dozvolu i ostao živjeti u Puli. Bio je to sretan završetak priče o mladiću kojeg život nije mazio.

Vokal koji razvaljuje

Danas mu je jedna od glavnih preokupacija bend Flo Masters u kojem pjeva. Malo je reći pjeva. Serghei doslovno pršti energijom i razvaljuje snagom vokala. Sreli smo se u jednom pulskom kafiću. Bio je tamo i Kristijan Dellabernardina Kolumbo koji ga prvi "snimio" dok je Serghei još svirao na pulskim ulicama. Kolumbo iza sebe ima hrpu svirki, a kao najznačajnije bendove u kojima je svirao spominje Sašu 21, Tabat Mater, Šupke. Uz Davida Lorussa, Kolumbo je "master mind" pulskih Flo Mastersa koji za sebe kažu "da su ozbiljno neozbiljni ljudi u tandemu sa zvukom". A evo kako je krenula priča o bendu i kako se u svemu tome našao 25 godina mlađi Serghei.

- Točno, ja mu mogu biti tata. I David također. Još smo 92-godine Lorusso i ja planirali osnovati bend alternativniji od svega onoga što je tada bilo na sceni, no znamo kakva je tih godina bila situacija. Nismo se ni okupili, a već smo morali ići na ratne pozicije. Ideja o bendu dugo je ležala, sve do nedavno. David je stalno inzistirao kada ćemo, kada ćemo, jer ako nećemo sad, nećemo nikad. Tako smo se našli, došao je i Nenad Črnac i polako je sve krenulo. Na početku je to bila neka naša zabava nedjeljom, ali vrlo brzo je krenulo ozbiljnije. Serđa (Serghei op.a.) sam viđao po ulicama. Slušao sam ga kako svira i pjeva i to mi je bilo fenomenalno. Pozvao sam ga na probu i odmah smo kliknuli. Kada je došao, doslovno je čuo dvije pjesme, dignuo se i roknuo kao da je u bendu prije nas. Imao je i neki svoj tekst i sve je leglo na svoje mjesto, krenula je jedna, druga, treća pjesma, i to je bilo to. Sve su nam pjesme autorske, Serghei piše tekstove koji su isključivo na engleskom, a David glazbu, kasnije aranžmane slažemo svi zajedno, priča Kolumbo.

Izražava se glazbom

Serghei u svojim pjesmama propitkuje stvarnost u kojoj živi.

Gotovo je nemoguće povezati njegov izgled s vokalom u Flo Mastersima. Iz njega pršti doza brutalnosti i agresije. Kako?

- Ja sam definitivno introvertirana osoba i moram koristiti medije da se izrazim. U tome mi najviše pomaže glazba gdje se osjećam potpuno slobodan. Tu je i pisanje tekstova i crtanje raznih ilustracija, no angažman u bendu trenutno me najviše nadahnjuje. Odlična smo ekipa i hrabro guramo naprijed. Korak po korak. Inspiracija za tekstove mi je atmosfera u društvu i pjesme su socijalno angažirane. No nije cjela tematika takva jer kroz pisanje pokušavam doprijeti do sebe i ispričati svoju priču. Zapravo se stalno borim sa svojom osobnošću i svojim demonima, kaže Serghei koji naravno nije mogao ostati ravnodušan ni na situaciju u Uljaniku.

- Već je napravljen tekst i biti će pjesma o Uljaniku. Nadam se da će doprijeti do ljudi. Povod je sve ovo što se zbiva u brodogradilištu. Osnivač benda David i bubnjar Nenad su uljanikovci, kaže Serghei. Ubacuje se Kolumbo: "David i Črnac su u Uljaniku, nemaju plaću, preživljavaju. Dolaze na probe, ali nije im dobro ni lako. Plan nam je izdati prvi album, naći nekog izdavača nekog luđaka koji će se u to upustiti i gurati ovu priču s nama", kaže Kolumbo. Pitamo ih za planove.

- Cilj nam je preko bare. Mi smo u stvari američki bend koji se silom prilika rodio ovdje. Žanr benda je neka totalna fuzija, kolaž. Više ide na hard i heavy ali prisutni su svi elementi. Fuzija svih poznatih over the edge žanrova. Pojednostavljeno, na hardu smo, tvrdo, teško, jako. Tekstovi su fantastični i svu tu emociju koju Serghei ima u sebi, teško bi mogao prenijeti na hrvatskom. Snimili smo zasad osam demo stvari i imamo još četiri nove koje treba staviti na demo i naravno snimiti album. Održali smo svirke po cijeloj Puli, a 1. prosinca sviramo u Mimozi, 31. smo na Roktarati. Ljudi nas po malo zovu, a mi se ne guramo i nikoga ne povlačimo za rukav, kaže Kolumbo, dodajući da ljudi na bend reagiraju dobro.

- Drago mi je što i dalje postoji neki alternativni dio mlade Pule i stvarno se nadam da će se to održati i širiti, kao što se i dosad širilo. Najbolji prikaz toga je Rojc koji je odlično mjesto za sve one koji žele osjetiti taj alternativni dio grada, stvarati i biti kreativni, priča Serghei.

Bio u Moldaviji

Prije tri mjeseca boravio je u rodnoj Moldaviji jer je morao sređivati papire. Nekako su do njega došli novinari nacionalne televizije koji su čuli za njegovu pulsku epizodu te su ga pozvali u emisiju gdje je govorio o Puli, svirkama, svom životu.

- Sada kada se cjela zavrzlama oko mog boravka u Puli riješila, napokon sam miran. Trebam se i dalje redovito javljati na policiju radi evidencije i biti dobar građanin.

Što to znači biti dobar građanin, pitamo ga?

- Određenih datuma trebam se javiti policiji jer oni vode evidenciju o mom legalnom stanovanju. Dobio sam radnu dozvolu i zadovoljan sam zbog toga. Živim u unajmljenoj sobi u Šijani. I dalje radim u ronilačkom centru Orca na Verudeli. U kontaktu sam s majkom, nažalost ne čujemo se toliko često koliko bi oboje voljeli. Dobro mi je u Puli, živim punim plućima i raduje me sve ovo što radimo s bendom. Ja sam prije svega ulični muzičar, a kada sviraš na cesti, to moraš voljeti, a ne dolaziti samo radi novca. Važno je da to radiš opušteno i s ljubavlju, radi sebe, jer u protivnom se vidi da nije iskreno. Planiram se ponovno vratiti na ulice, kaže Serghei.

Debeli staž "na ulici" ima i danas 48-godišnji Kolumbo koji se dvadesetak godina bavi žongliranjem. Specijalnost mu je žongliranje vatrom.

Ovisan o svirci

- Počeo sam sasvim slučajno i ni na kraj pameti mi nije bilo da ću s 22 godine u to krenuti i od toga prehranjivati svoju obitelj. I dalje idem na ulicu. To trebaš imati u sebi. Idem s namjerom zabaviti ljude, a zarada ide na kraju. Ti ne znaš do kraja koliko će biti jer tek kad završiš, brojiš novce. Rekord koji sam zaradio bio je oko 1.300 eura za dva dana na ulicama Italije, priča Kolumbo.

- Ja sam ovisan o glazbi. To je ljubav i to ti uđe u pore. Netko je ovisan o drogi, a ja sam ovisan o svirci. Mora biti prostorija, taj miris pojačala i čim toga nema, jako fali. Sada su Flo Mastersi prioritet. Kada su me pitali što bi htio biti kao klinac, govorio sam nogometaš. Onda sam zeznuo koljeno i odlučio biti roker, kaže Kolumbo.

Na pitanje može li se od rock&rolla u Puli živjeti, ispaljuje kao iz topa: "Kako tko. Bruno Langer da. On je u Puli, a ovdje najmanje svira". Na kraju, Kolumbo zaključuje da je u ovom trenutku najvažnije što je Serghei postao dio benda i ostao u Puli.

- Stvarno bih se zahvalio gradonačelniku koji je strahovito brzo reagirao. Uskočili su i prijatelji i počeli smo gledati kako bi mu mogli pomoći i sve se zakotrljalo. Grad se odmah uključio i drago mi je da je sve ovako završilo, priča Kolumbo. (Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ)

Povezane vijesti

• Ne možete me poslati odnekud gdje sam proveo pola života, nigdje ne pripadam i nemam se gdje vratiti
• NORD I FLO MASTERS ove subote u Mimozi