Klapsko pjevanje nam je zajednička ljubav, pokretač života. To je prijateljstvo. Svejedno nam je gdje nastupamo, hoće li to biti na natjecanjima, krstitkama, rođendanima, svadbama ili razvodima, kaže Daniele Ferro

Oni su umjetnici bez premca. Kad pjevaju potpuno su sinkronizirani. Šalju samo dobre vibracije, u čovjeku izazivaju emocije. I laik koji samo uživa u njihovoj izvedbi prepoznaje kvalitetu i moć njihovih glasova. Ponos su Pule, njena jedina muška klapa. Ne pjevaju zbog novca. To im nije imperativ. Pokreće ih ljubav prema klapskom pjevanju kao stil života. Odavno je to nadišlo hobi ili klasično muško druženje s ciljem povremenog udaljavanja od svojih žena.

Hoće, žene će se povremeno naljutiti što se ponekad možda više brinu o svojim glasovima nego o njima. No šala kaže da je bolje da im je fokus na tome nego na nekim drugim stvarima…

Brn-Istra

Sedmorica mušketira klapskog pjevanja okupljeni su u Brnistri, klapi čije ime simbolizira prekrasnu mediteransku biljku koja u proljeće krajolik oboji u žuto. Brn-Istra je i igra riječi koja u svojoj srži sadrži ime kraja i regije odakle dolaze pjevači istoimene klape. Po godinama, socijalnim statusima, zaposlenjima i prije svega glasovima njih sedmorica dolaze iz prilično udaljenih i različitih svjetova. Klapska pjesma ih ujedinjuje i platforma je njihovog okupljanja. Pjevat će, kažu uglas, dokle god budu mogli. Moćni bas Livio Belci, 60-godišnjak čiji duboki glas kao da dolazi iz dubine bunara, poznati je uljar iz Vodnjana, proizvođač ekstra djevičanskog maslinovog ulja. Odnedavni umirovljenik koji se može pohvaliti sadržajnim i smislenim životom: red maslina, red pjevanja… Kud' ćeš bolje, pomislit će netko ljubomoran s lošim ili ne dovoljno dobrim glasom za klapsko pjevanje.

„Naši basovi su šugo za klape, kao temelj za kuću ili temeljac za gulaš. Specifične su boje. Svatko je uostalom rođen sa svojim specifičnim opsegom glasa, no ta boja je najvažnija,“ kaže Belci koji je uljaru naslijedio od djeda. To je obiteljska tradicija do koje se jako drži. Ponos u Belcijevih.

Bas je i Sergio Bile, 51-godišnji agronom koji sa svojim obrtom pruža usluge savjetovanja u poljoprivredi. Obojica stvaraju zvukove od kojih se ili naježiš od ugode ili prepadneš kad shvatiš tu snagu i nisku frekvenciju koja ti zaledi krv u žilama, jer podsjeća na glasove u najdramatičnijim scenama horor filmova.  

Sa svojim basom Belci nam je pokušao objasniti kako se glasovi stvaraju pa je povukao asocijacije s volom, tovarom, kozom, petehom, kokicama i lastavicama. Nešto nalik (Ž)životinjskoj farmi, ne onoj alegorijskoj satiri Georga Orwella, već istarskoj autentičnoj.

Do dvojice moćnih basova, Belcija i Bileta, dva su elastična baritona. To su pjevači s najkompliciranijim dionicama jer povezuju dvije krajnosti - basove i tenore. Baritoni Graziano Štokovac i Daniele Ferro izvode nemoguće. Široki rasponi glasova. Definitivno moćno. Štokovac je uskoro 60-godišnjak, 40 godina radio je u HEP-u kao voditelj priključaka novih investicija. Predsjednik je klape Brnistra u kojoj je od 2015. godine. Ferro je tek 40-godišnjak i komunalni je redar u Gradu Vodnjanu. Tu su još i tri tenora. Dva druga tenora i jedan prvi tenor. Drugi tenori su Claudio Grbac i Valerio Ricchiuto, a prvi tenor je Josip Krajačić, 23-godišnji polaznik 4 godine Muzičke akademije u Puli i najmlađi član Brnistre i po godinama života i po stažu. Inače je iz Karlovca, a u klapi je 18 mjeseci. Ricchiuto je 28-godišnji agent za nekretnine koji je u Brnistru došao prije dvije godine. U slobodno vrijeme trenira u ringu – bavi se kick boxingom. Bankar u Hrvatskoj poštanskoj banci Claudio Grbac jedini je od osnivača Brnistre koji je još u klapi, i to od 18. veljače 2014. godine. E, a kad je riječ o tenorima, a trojica su, uvijek samo jedan može voditi. I tu onda ima malo ega i zavisti, nasmijat će se međusobno…

Omiš kao cilj

Počeci klapskog pjevanja u Puli sežu još u sedamdesete godine prošlog stoljeća. Vežu se uz Medulin, a neke od tadašnjih klapa čak su nastupale i u Omišu. Omiš je stvar prestiža, njihova velika želja i potvrda kvalitete. Upravo Omiš bi trebao biti vrhunac njihovog zajedničkog pjevanja otkad su se u rujnu 2017. okupili u ovom sastavu. Prvi zajednički nastup imali su na Festivalu klapa Istre i Kvarnera.  

„Da bi došli do Omiša treba puno pjevati i trenirati, treba puno rada i volje. Za Omiš se ne možeš tek tako prijaviti i nastupiti. Postoje pretkvalifikacije u Rijeci pa najčešće u Bolu na Braču. Konkurencija je uvijek jaka. Nadamo se da bi za dvije, tri godine mogli biti spremni. Ma ako i ne budemo, svejedno, mi pjevamo jer to volimo. Klapsko pjevanje nam je zajednička ljubav, pokretač života, to je prijateljstvo. Svejedno nam je gdje nastupamo, hoće li to biti na natjecanjima, krstitkama, rođendanima, svadbama ili razvodima“, kaže Ferro, naravno šaleći se, ili ipak ne, kad govori o pjevanju zbog razvoda…

Klapa Brnistra, kaže njen predsjednik Graziano Štokovac, izvodi izvorne dalmatinske pjesme, odnosno klasične narodne klapske pjesme iz Dalmacije, pop pjesme pokojnih izvođača Olivera Dragojevića i Vinka Coce, ali i Gorana Karana. Izvode i istarske pjesme u klapskoj obradi, poput pjesama hrvatskog skladatelja Matka Brajše Rašana.

Možda najbolju definiciju klapskog pjevanja i neraskidive veze izvođača Brnistre dao je drugi tenor Claudio Grbac:

„Pjevanje u klapi ispunjenje je mog životnog sna. To je neviđena vibracija i najsnažnije moguće prenošenje emocija. Pjevaš za sebe i za klapske prijatelje te to prenosiš publici. Mi u tome moramo uživati da bi to uvjerljivo i iskreno prezentirali onima koji su nas došli poslušati. Klapa je sklop različitih ljudi i glasova koji dišu zajedno i uživaju u tome“. (Robert FRANK, snimio Neven LAZAREVIĆ)

Povezane vijesti

• Klapa Brnistra u Svetim srcima
• Klapa Brnistra nastupila u klaustru sv. Franje