Dobro je poznata uloga Hitlera, zloglasnog nacističkog vođe, u stvaranju Volkswagena KdF (poslije II. svjetskog rata nazvanog Buba), automobila koji će biti dostupan svakom Nijemcu. U Italiji, Mussolini nije izdavao takve naredbe, no torinski je Fiat neovisno o političkoj volji Ducea ipak izgradio upravo takav automobil, model 500. Veze torinske tvornice s fašizmom nisu bile sporadične, najprodavaniji je Fiatov model početkom tridesetih bila Balilla, koja je ime dobila po pokretu fašističke mladeži. Usprkos imenu, taj je model danas kultan (ima ih i kod nas) i kolekcionare nimalo ne smetaju neugodne povijesne aluzije. 

Balilla je bila prilično konvencionalna, kako izgledom, tako i ugrađenim tehničkim rješenjima, duboko ukorijenjena u dvadesete godine prošlog stoljeća. Istovremeno, u Njemačkoj, Češkoj, Francuskoj i SAD automobilski su vizionari stvarali vozila budućnosti, aerodinamična, lagana, ponekad čak i s prednjim pogonom. Senator Agnelli naredio je svojim konstruktorima da i oni naprave suvremeno vozilo, koje usto ne smije koštati više od pet tisuća lira.

Jedini konstruktor koji je mogao udovoljiti takvom zahtjevu bio je 28-godišnji Dante Giacosa. Prednji pogon bio je odmah odbačen - nekoliko godina ranije Fiat je konstruirao prototip malog automobila s prednjom vučom, no taj se zapalio za probne vožnje. Kako je za upravljačem u tom trenutku bio sam Agnelli, bilo je jasno da će rukovodstvo torinske tvornice još nekoliko desetljeća inzistirati na provjerenoj koncepciji. Simpatičan automobilčić gabarita 3215 x 1275 x 1377 i međuosnog razmaka 2000 mm imao je klasičnu pogonsku koncepciju, koja je tada bila uobičajena za automobile, a danas se koristi u kamionima. Motor je bio ugrađen uzdužno sprijeda, te spojkom, mjenjačem i kardanskim vratilom u uzdužnoj osi automobila, koji su snagu dovodili do diferencijalnog prijenosnika (diferencijala) u prutom stražnjem mostu, za stražnji pogon

Giacosina je zamisao bio automobil čim manji izvana i čim veći iznutra. Zbog toga je razvio neovisan prednji ovjes, a motor smjestio ispred njega, u sam nos automobila, što je znatno povećalo prostor za noge. Minijaturni je četverocilindarski motor  obujma 569 ccm isprva je razvijao 13,2 KS pri 4000/min, iza njega se nalazio hladnjak, a visok je smještaj spremnika za gorivo, nad nogama putnika, omogućio napajanje motora zakonom gravitacije, što je pak učinilo pumpu za gorivo izlišnom. Glave cilindara  i kućište izvrsnog 4-stupanjskog mjenjača (prvi stupanj nije bio sinkroniziran) bile su od aluminija. Giacosa je bio visok, pa nije čudo što su i neki naši košarkaški reprezentativci još 1960-ih bez problema vozili ‘Topolino’ po Zagrebu. Iza sjedala ostavljen prostor za malu djecu ili začuđujuće veliku količinu prtljage. Nije bilo otvora prtljažnika, no postojala je verzija s platnenim krovom koji se spuštao dovoljno nisko da olakša rukovanje prtljagom.

Ukupna je masa bila nemalih 740 kg, koja je potvrđivala robusnu, čvrstu i izdržljivu izvedbu. Mogao je potegnuti 85 km/h, što je tada bilo sasvim OK. Fiat 500 je predstavljen petnaestog lipnja 1936, po cijeni od 7.900 lira, ipak osjetno višoj od predviđene. No, to nije umanjilo njegov tržišni uspjeh - model je gotovo odmah postao poznat kao ‘Topolino’ (mišić, talijansko ime Mickey Mousea), iako neki danas tako pogrešno nazivaju kasniji Nuova 500. Poslijeratna je verzija ojačana na 17 KS, što je najveću brzinu podiglo do 95 km/h. ‘Topolino’ je bio toliko chic da su ga pored manje imućnih počeli kupovati i tadašnji trendsetteri - bio je to auto u kojem ste morali biti viđeni, čak i u Engleskoj ili SAD. 

Najmanji automobil u masovnoj produkciji na svijetu, bio je toliko dobro i originalno dizajniran da su ga zavoljeli svi. Dokaz je tome i činjenica da ih je do 1955. proizvedeno ukupno 509.646 - većina otpada na ne toliko lijep poslijeratni model 500 C, a postojao je i niz izvedenica, od karavana do kabrioleta. Neke su verzije rađene na produženoj šasiji, što je omogućilo ugradnju nešto funkcionalnijih stražnjih sjedala. Motori su znali biti nabrijani i na 21 KS, uostalom Gordini, Giaur i Cooper su svoje prve trkaće automobile bazirali na 'mišićevim' komponentama. Osim u Italiji, ovaj je auto s priličnim uspjehom proizvodila i francuska Simca, a nekoliko ih je sastavljeno i u Poljskoj. Topolina još ima i kod nas, nekoliko ih se pojavljuje na relijima oldtimera, jedan, premda u žalosnom stanju, ima značajnu ulogu u filmu 'Mondo Bobo', a poneki se zalomi i u oglasnicima. Upravo zaslugom Topolina Fiat je dugo držao reputaciju 'kralja malih automobila'.

(Autor: Dino Milić-Jakovlić i Željko Marušić)

autoportal.hr

Povezane vijesti

• Jedna je osoba lakše ozlijeđena u prometnoj nesreći koja se dogodila jutros na području Umaga
• TOPOLINO Legendarni mali talijanski auto, manji brat Fiće, predstavljen na današnji dan 1957.
• Nevjerojatna životna priča Miodraga Božovića: Sa 29 godina izradio je plan spašavanja Fiata, bez ičije pomoći dospio je među najmoćnije, a danas je - TENISKI TRENER