Pandemija koronavirusom posljedica je ljudskog utjecaja na prirodu, kao što je njegovo globalno širenje posljedica zanemarenih zdravstvenih sustava. Žele li ljudi ubuduće umanjiti posljedice sličnih bolesti - a one će se i dalje pojavljivati - mora osposobiti zdravstveni sustav u svakome kutku planeta. A to je samo manji dio problema: ni manje ni više, želi li čovječanstvo uopće preživjeti, mora radikalno promijeniti sadašnju organizaciju društva. Takve poruke - neke od njih, paradoksalno, očigledne – stižu posljednjih tjedana iz mnogih intelektualnih središta, u kojima znanstvenici upozoravaju kako se pandemija mogla izbjeći, da je u svijetu manje trke za profitom, a više razuma, promišljenosti i humanosti, piše Novi list.

»U kritičnom smo trenutku ljudske povijesti«, izjavio je Noam Chomsky, lingvist i aktivist koji već više desetljeća upozorava na pogubne posljedice militarističkog kapitalizma pohlepnog samo za novcem i moći.

U skype razgovoru koji je nakon izbijanja pandemije vodio sa Srećkom Horvatom, aktivistom europskog pokreta za demokraciju DiEM, Chomsky je kazao kako je »dobra strana pandemije, možda, u tome što bi ljude mogla potaknuti da promisle kakav svijet želimo«. Chomsky je svjestan da je pandemija »ozbiljna prijetnja koju ne smijemo podcijeniti«, ali ne zaboravlja da postoje mnogo ozbiljnije i pogubnije opasnosti, koje pandemija nipošto nije otklonila, štoviše: opasnost od nuklearnog rata, »koji je bliži nego ikad«, i opasnost od nepovratnih posljedica globalnog zagrijavanja.

»Ne smijemo zaboraviti da je koronavirus samo mali dio prirodnih prijetnji koje su pred nama. One ne uništavaju život brzinom kojom to danas čini koronavirus, ali će s vremenom život oštetiti do stupnja u kojem naša vrsta više neće moći preživjeti. I to se neće dogoditi u tako dalekoj budućnosti«, upozorio je kultni filozof i jedan od najvećih lingvista prošlog stoljeća. »Prijete nam mnogo veće katastrofe od koronavirusa. Na djelu je civilizacijska kriza«, kazao je Chomsky. Alternative su, po njemu, sljedeće: na jednoj strani, visokotehnologizirane brutalne autokracije, i na drugoj, »radikalna rekonstrukcija prema humanom svijetu za ljudske potrebe, a ne za potrebe profita«.

Bolji svijet

Chomsky tvrdi da je pandemija Covida-19 »mogla biti spriječena«. »Dugo se već zna da ovakve pandemije prijete. Informacije su postojale. Još u listopadu prošle godine, upravo prije izbijanja pandemije, obavljene su simulacije u SAD-u, ali ništa se nije dogodilo. Riječ je o izdaji političkih sustava, i to zbog kolosalne pogreške tržišta. Dugo se znalo za opasnost neke vrste koronavirusa. Laboratoriji diljem svijeta mogli su se pripremiti za to. Zašto nisu? Jer je tržište slalo pogrešne signale. Privatnim tiranijama korporacija, u ovome slučaju farmaceutskoj industriji, nije bilo u interesu tragati za cjepivom; profitabilnije im je bilo proizvoditi nove kreme za tijelo.«

U sadašnjoj krizi pak, čovječanstvu prijete »noćne more fašističkih tiranija«. Ali, to nije nužno: »Moguće je da će se ljudi organizirati i angažirati za bolji svijet koji će, da se razumijemo, također biti suočen sa silnim problemima: nuklearni rat nikad nije bio bliži, i probleme s okolišem čije se posljedice neće moći ispraviti.« Ali, zaključuje mislilac, sadašnji je trenutak možda i posljednji da čovječanstvo osvijesti »duboke disfunkcionalnosti cijelog socioekonomskog sustava«.

Proteklih je dana na TED razgovorima o pandemiji govorila Allana Shaikh, savjetnica za zdravlje u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) i autorica knjige »Što nas ubija: praktični vodič za razumijevanje najvećih globalnih zdravstvenih problema«. Njezin recept uvelike se poklapa s onim što preporuča Chomsky: »Ako uistinu želimo usporiti izbijanje epidemija i smanjiti njihov utjecaj, moramo osigurati da svaka zemlja na svijetu bude osposobljena da prepozna nove bolesti, liječi ih i izvijesti o njima, kako bi upoznala svijet«. Ljude, poručuje Shaikh, ubijaju neravnoteže u zdravstvenim sustavima: kada je u Sierra Leoneu izbila epidemija ebole, zemlja je imala 120 liječnika; jedanaest ih je umrlo od zaraze. Afrička država Čad ima »tri i pol liječnika na sto tisuća stanovnika«; za usporedbu, »samo jedna bolnica u Dallasu ima tisuću doktora.« »Najbolji način da se ovakve bolesti učine manje ozbiljnima jest izgradnja globalnog zdravstvenog sustava i podrška ključnim zdravstvenim funkcijama u svakoj zemlji, i to tako da sve države svijeta, čak i najsiromašnije, mogu brzo identificirati i liječiti nove infektivne bolesti čim se pojave.« Svakome je, međutim, jasno da takav globalni zahvat nije ostvariv bez temeljite promjene načina na koji svijet danas funkcionira.

Nove bolesti

I Allana Shaikh progovorila je o uzrocima ove pandemije, ali i o izgledima za budućnost. »Bit će još epidemija, To nije pitanje ‘možda’, nego je izvjesnost. I rezultat je načina na koji se mi, ljudi, odnosimo prema planetu. Ljudski izbori vode nas u to«, ustvrdila je. Prema njezinu objašnjenju, osim što globalno zagrijavanje stvara povoljnije uvjete za razvoj virusa i bakterija, ljudsko uništavanje posljednjih divljih staništa na planeti uzrokuje da »zoonoze«, bolesti životinja koje mogu prijeći na ljude, to i učine.

»Kad spalimo Amazonu da bismo dobili zemlju za poljoprivredu, kad istrebljujemo divlje životinje u Kini i činimo slične stvari, dolazimo u kontakt s divljim životinjama, a one nose nove vrste bolesti, za koje ljudi nisu spremni. Sve dok ljudi nastave to činiti, bolesti će dolaziti«, objasnila je Shaikh.

Sličnu je analizu ovih dana objavio World Wildlife Fund (WWF), globalna ekološka organizacija posvećena očuvanju okoliša. »Postoji vrlo uska veza između epidemija koje predstavljaju ozbiljnu ugrozu ljudskoj populaciji i epohalnih razmjera gubitka prirode uzrokovanih ljudskim aktivnostima. Mnoge bolesti, poput ebole, SIDE, SARS-a, ptičje gripe, svinjske gripe i novog koronavirusa SARS-CoV-2 (COVID-19), nisu sasvim slučajne katastrofe, već su neizravna posljedica našeg utjecaja na prirodne ekosustave«. Ti ekosustavi »igraju temeljnu ulogu u reguliranju prenošenja i širenja zaraznih bolesti poput zoonoza, što znači da su ključni u održavanju i njegovanju života na Zemlji, uključujući život naše vrste.« Uništavamo li prirodne ekosustave – a ljudsko je djelovanje »značajno promijenilo 75 posto kopnenog i 66 posto morskog okoliša, dovevši oko milijun životinjskih i biljnih vrsta na rub istrebljenja - narušavamo ravnotežu, i omogućujemo širenje bolesti životinja na ljude. »Globalno, znanstvenici su svjesni da među uzrocima širenja zaraznih bolesti, poput ebole, marburške hemoragične groznice, SARS-a, MERS-a, groznice Rift Valley, Zika i mnogih drugih, postoje važni faktori poput gubitka staništa, stvaranje umjetnog okoliša, trgovine divljim životinjama i općenito uništavanje biološke raznolikosti.«

Predatorsko ponašanje

O problemu je za naš list govorila Danijela Dolenec, ekološka aktivistica i predavačica na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, ukazujući na činjenicu da su države, reagirajući na pandemiju, doslovno preko noći ukinule uobičajeni način života. To smatra važnom spoznajom: »Politički, COVID-19 pandemija je važna jer pokazuje da društva i države mogu dramatično promijeniti način funkcioniranja, te da je moguće provesti dalekosežne mjere regulacije, suradnje i promjene kolektivnog i individualnog ponašanja. Mislim da je važno to osvijestiti, jer u ovom trenutku postaje teže tvrditi da je svaka alternativa statusu quo utopijska, nerealna i nemoguća.« Pa ipak, prema Dolenec, »ova pandemija nije dobar primjer transformacije društva, jer ne smanjuje, nego produbljuje društvene nejednakosti, a krizi najviše izlaže radničku klasu.

Iako su središnje ekonomske dogme ovog desetljeća privremeno suspendirane, vlade sada interveniraju prije svega da osiguraju povratak na status quo.« Dolenec upozorava kako je, u vremenima suspenzije političkog pluralizma i opozicijskog natjecanja, »moguće povući mnoge predatorske poteze koji dodatno narušavaju uvjete živote većine«. Američka Agencija za okoliš, primjerice, suspendirala je svoje odluke navodeći to kao »ekonomsku mjeru borbe protiv virusa«. U Hrvatskoj, vrhunski primjer »predatorskog ponašanja« Dolenec vidi u potezu gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, »koji je usred strogih mjera izolacije i zaustavljene ekonomske aktivnosti najavio prodaju imovine Zagrebačkog holdinga na Velom Lošinju, Krku i drugim vrhunskim lokacijama na jadranskoj obali«.

Zato, drži naša sugovornica, »politički pritisak progresivnih snaga« - ono što Chomsky naziva »organiziranjem i angažiranjem ljudi« - sada mora biti na zahtjevu da investicije kojima vlade spašavaju gospodarstvo budu usmjerene u »javni interes i smanjenje nejednakosti«. »Ne bismo smjeli dozvoliti da države još jednom, kao 2008. godine, upumpaju basnoslovne sume novca u privatni sektor bez da osiguraju povrate u smislu javnog interesa i koristi za većinu građana«, piše Novi list.

Kratkoročno, riječ je o očuvanju zaposlenosti, ali na duži rok govorimo o »održivosti i pravednosti« – o »izgradnji društva koje svoj uspjeh mjeri prije svega razinom dobrobiti populacije, a ne stopama ekonomskog rasta.« Da bi se to ostvarilo, »potrebne su korjenite promjene načina proizvodnje i korištenja energije, transporta i hrane te smanjenje emisija ugljika«; nužno je i »jačanje javnog sektora, posebno u području zdravstva i socijalne skrbi, ali i istraživanja, obrazovanja i kulture. U protivnom, kontinuirano urušavamo kapacitete za oblikovanje vlastite budućnosti«, poručuje Dolenec. Poznate i plemenite, zdravome razumu samorazumljive ideje – tragedija je naravno u tome što uvijek iznova zvuče toliko utopijski.