Lijep pogled na morsku stranu bar malo ublažava vrućinu; u podnožju se skutrilo Selce, odakle smo krenuli, i Crikvenica, a preko puta se plavi otok Krk i mjestašce Šilo. Na Drenin, visok 381 metara, stižemo oko podne, a na vrhu koji je prirodni vidikovac bar malo puše, pa nakon odmora i marende iz ruksaka, počinjemo silazak, a onda opet uspon do mjesta Kotor
Želite li vikend provesti u prirodi u blizini mora, ali i u planinskom okruženju, jedno od izbora je Crikveničko gorje, kamo je svoje članove povelo Planinarsko društvo Glas Istre iz Pule, čiji doživljaj prenosimo.
"Krećemo iz živopisnog mjesta Selce, uskih kamenih ulica i tipičnih mediteranskih vizura. Staza je strma, jer treba svladati 400-tinjak metara nadmorske visine da bi se stiglo do Drenina, vrha Crikveničkog gorja. Inače, Drenin je dobio ime po drenu kojeg je nekada bilo puno u ovom kraju. Posvuda miriše proljeće i ljubičice.
Odmor u miru i tišini
Prvi dio puta prolazi kroz borovu šumu, zatim slijedi goli kamenjar sa škrtom travom i ostacima stabala, koja su pred nekoliko godina stradala u požaru. Izuzetno je topao dan, pa se lijeno krećemo ka vrhu. Lijep pogled na morsku stranu bar malo ublažava vrućinu; u podnožju se skutrilo Selce odakle smo krenuli i Crikvenica, a preko puta se plavi otok Krk i mjestašce Šilo. Na Drenin, visok 381 metara, stižemo oko podne, a na vrhu koji je prirodni vidikovac bar malo puše, pa nakon odmora i marende iz ruksaka, počinjemo silazak, a onda opet uspon do mjesta Kotor (koji nema veze s puno poznatijim, crnogorskim). Tu su živjeli Crikveničani do kraja 18. stoljeća, kad je Kotor opustošio veliki požar, a stanovništvo pobjeglo prema moru. Danas je mjesto pomalo napušteno, mada kućice izgrađene od kamenja iz okolice i nekoliko crkvica u ovom proljetnom danu, pozivaju na odmor u miru i tišini.
Putem beremo bljušte i šparuge, koje su još rijetke. Kroz selo Dolac u kome punimo boce odličnom, hladnom vodom, stižemo na kraj staze u Crikvenicu, da bi zatim nastavili Ljubavnom cesticom.
Ljubavna cestica
Na sreću, Ljubavna cestica vodi kroz borovu šumu, pa uživamo u hladu, ili na nekoj od drvenih klupa. Prema poučnoj tabli, stazu su projektirali inž.
Ante Premužić, onaj isti koji je zaslužan za poznatu stazu na Velebitu (Premužićeva staza) i prof. Alfons Kauders. Izgrađena je 30-ih godina prošlog stoljeća i bila je omiljeno šetalište parova do 2. svjetskog rata.
Poslije rata je napuštena i obrasla u raslinje, da bi pred 20 godina, zaslugom Udruge građana Crikvenice, bila očišćena i ponovo osposobljena da današnji turisti i mještani mogu uživati u njoj. Pogotovo ako su zaljubljeni.
Staza vodi do kasno antičke gradine Badanj, s koje puca pogled na vinodolsku dolinu.
Bus nas zatim vozi na zasluženi ručak u Veliki planinarski dom na Platku. Uz jotu ili njoke i gusto pšenično pivo zaboravljamo na umor, tim više što se temperatura zraka dobro spustila, pa ponovo oblačimo sve što smo tokom dana skinuli sa sebe.
Zaslužni za organizaciju ovog izleta su vodiči, članovi PD-a Glas Istre, Marinko Iskra i Ingrid
Ivanić.