U objavi prije tri dana, pod skupnim naslovom "Azrino sunčano dno", niz od 50 Azrinih pjesama prati raritetna fotografija s davnog nastupa u Splitu gdje je u prvim redovima tada još tinejdžer Dino Dvornik! Par metara dalje, naslonjen uza zid, s cigarom u ruci, koncert je pratio i rock kritičar Dražen Vrdoljak * Dvije objave u desetak dana posjetilo je čak 150-ak tisuća ljudi

Nekadašnji tekstopisac i frontmen grupe Azra Branimir Johnny Štulić prvo je prije dva tjedna, 5. veljače, na svom YouTube kanalu PetrovicPetar objavio produkcijski dojmljiv zvučni zapis cjelovitog albuma "Filigranski pločnici", kultne dvostruke ploče objavljene 1982. godine, koja se smatra jednim od najboljih rock albuma objavljenih na prostoru nekadašnje Jugoslavije.

Nakon toga je prije tri dana, pod skupnim naslovom "Azrino sunčano dno", objavio 135 minuta audio materijala s čak 50 Azrinih pjesama, a na pratećoj raritetnoj fotografiji s davnog nastupa u Splitu uočava se u prvim redovima tada jako mladi, još tinejdžer - Dino Dvornik! Par metara dalje, naslonjen uza zid, s cigarom u ruci, koncert je pratio i rock kritičar Dražen Vrdoljak.

Niz od 50 pjesama

Premda taj niz s 50 pjesama otvaraju poznate pjesme "Balkan", "A šta da radim", "Jablan ", "Lijepe žene prolaze kroz grad", sadrži i raritetne snimke, poput instrumentalne "Kako si", ali i pjesme "Užas je moja furka", uz koju Štulić navodi natuknicu "stereo only", kao i uz pjesme "Gospodar samoće", "Karta za sreću", "Između nas","Grad bez ljubavi", "Kipo", "Nemoj po glavi druže plavi", "Ne reci mi dvaput", "Rođen da budem šonjo", "Odlazak u noć"…

Poznat je i Štulićev dugogodišnji spor s diskografskom kućom Croatia Records, kao i to da se pjesme Azre godinama, do ovih objava, i nisu mogle u doličnom audio izdanju naći na YouTubeu. Prošlih je godina zbog kršenja autorskih prava i kreiranja raznih grupa pod Azrinim imenom na Facebooku, Štulić navodno osobno izbrisao većinu Azrinih pjesama s YouTube kanala.

Patologija nostalgije?

Za Štulićevim radom i pojavom i dalje, 30-ak godina nakon njegova odlaska sa scene, vlada veliki interes brojnih poklonika. Štulić danas živi u potpunoj privatnosti u Nizozemskoj i dugi niz godina se o njemu ne može baš puno saznati, bar ne preko vjerodostojnih informacija.

Štulić će 11. travnja napuniti 67 godina, i premda njegov povratak na scenu zvuči utopijski, zazivanje fanova u protekla tri desetljeća nikad nije zamrlo.

U svojedobnom osvrtu na stranicama Al Jazeera Balkans, Vladimir Filipović opisao je to kao - patologiju nostalgije.

- Zanimljivo je da u projekcijama te patološke nostalgije Štulić ne stari. On je i dalje ikonički lik u vijetnamci, s rejbankama i gitarom. No, ima u toj priči paradoksalna kvaka: dok njihov idol naočigled stari i bliži se sedamdesetoj, oni - njegovi idolopoklonici - i dalje žive konzervirani u prošlosti, nepokolebljivo uvjereni da će On jednom ipak zakoračiti na binu, uštekati gitaru u struju i ... parararam, parararam, parararam pam... zapjevati da "jednog dana nema me da nikada ne dođem...", pa im potom odsvirati svojih stotinu pjesama i nakon svega ih poškropiti litrom znoja koja mu se iscijedila u čizme, napisao je s dobrom dozom cinizma Filipović, pridruživši se i ne tako malobrojnoj skupini osporavatelja, ako ne Azre, onda Štulićeva egzila.