Prihvaćanje djetetovih posebnosti vodi razvoju samopoštovanja i pozitivne slike o sebi, što je od iznimne važnosti za razvoj ličnosti mlade osobe * Nadalje, prilagodljivo i veselo dijete, bit će spremnija na interakciju u odnosu na dijete koje je povučeno i nervozno

Temperament predstavlja skup osobina koje određuju kako će se dijete ponašati. Predstavlja skup individualnih razlika po kojima je svako dijete drugačije. Temperament se ne može protumačiti kao uzrok određenog ponašanja, već temperament objašnjava kakvom će raspoloženju dijete biti sklonije.

Mnogo teoretičara je postavila vlastite klasifikacije raznih tipova temperamenta, no ovdje će biti riječi o podjeli djece po temperamentu - "lakoj" i "teškoj" djeci. Kada govorimo o "lakom" djetetu, govorimo o djetetu koje je većinu vremena smireno i nasmiješeno, lako se prilagođava novim situacijama i ljudima, ustraje u aktivnostima i nakon što naiđe na teškoću ili na distrakciju iz okoline te ima predvidljiv raspored hranjenja i spavanja. Takvo će dijete biti jednostavno utješiti i smiriti. Roditelji djeteta lakog temperamenta doživljavaju da je njihovo dijete lako odgojivo te osjećaju visoku razinu roditeljske kompetencije. Dijete će, s druge strane, osjetiti kako ga roditelj prihvaća.

S druge pak strane, "teško" dijete je često plačljivo i razdražljivo, motorički aktivno, sklonije je ljutnji, teže ulazi u kontakt s nepoznatim osobama i prestrašeno je novih situacija, lako gubi koncentraciju i prekida aktivnost, te je raspored hranjenja i spavanja nepredvidiv. Visoka razina aktivnosti, sklonost ljutnji i slaba samokontrola vlastitog ponašanja karakteristike su teškog temperamenta koja mogu predvidjeti probleme u predškolskoj dobi. Teški temperament se vezuje uz visoke razine negativnih i niske razine pozitivnih raspoloženja. Roditelji "teške" djece mogu se osjećati nekompetentnima u svojoj roditeljskoj ulozi budući odgoj takve djece može biti posebno izazovan i zahtjevan. Gore navedeno ne znači da će dijete lakog temperamenta imati sva obilježja lakog temperamenta, što vrijedi i za djecu teškog temperamenta. Moguće je da dijete koje lako se dobro snalazi u novim situacijama i uvijek je dobro raspoloženo ima nepravilan ritam spavanja.

Na procjenu roditelja i/ili odgojitelja radi li se o lakoj ili teškoj djeci ovisi i vlastiti temperament, pa tako ako je odrasla osoba i sama "teška", lakše će prihvatiti "teško" dijete. Ukoliko temperament djeteta i roditelja/odgajatelja nisu usklađeni, može doći do neprihvaćanja djeteta i njegova funkcioniranja vođeno željom da se dijete promijeni. U svakom dječjem kolektivu, mnogo je različite djece. To znači da će neko dijete uživati u nekoj novoj aktivnosti, moći će dugo vremena u njoj provesti, dok s druge strane netko će se uplašiti i zbog svoje uznemirenosti neće moći slijediti aktivnost. Prihvaćanje djetetovih posebnosti vodi razvoju samopoštovanja i pozitivne slike o sebi, što je od iznimne važnosti za razvoj ličnosti mlade osobe. Nadalje, prilagodljivo i veselo dijete, bit će spremnija na interakciju u odnosu na dijete koje je povučeno i nervozno. Važno je imati na umu da ove individualne razlike značajno utječu na djetetovo viđenje svijeta i načina kojim mu pristupa.

Budemo li dijete "silili" da sudjeluje u situacijama u kojima se ne osjeća ugodno i dobro samo sa sobom, stvorit ćemo otpor u njemu od takvih i sličnih situacija. Dijete kojemu nove situacije predstavljaju izvor stresa i nelagode, treba (se) postepeno učiti kako se postaviti u novim situacijama. U odgoju djece, bilo lako bilo teškog temperamenta, važno je da su odgojni postupci roditelja međusobno, ali i roditelja i odgojitelja usklađeni kako bi dijete dobivalo informacije od važnih mu odraslih osoba koje su ujednačene.