Dnevno sam prolazio 50 do 55 kilometara, a najdužu dnevnu dionicu, 67 kilometara, ostvario sam za 19 sati. Spavao sam tri sata, od ponoći do 3 ujutro, kada bih kretao dalje. Bilo je i fizičkih i psihičkih napora, no koncert je bio savršen, kaže Elvis
Ljubav prema heavy metalu, testiranje vlastitih tjelesnih mogućnosti, ali i uživanje u krajolicima motivirali su 34-godišnjeg Puljanina Elvisa Špaca na neuobičajenu avanturu: 570 kilometara dugo pješačenje od Pule do Milana, na koncert dviju američkih crossover thrash metal grupa Municipal Waste i Toxic Holocaust.
Bez posebnih priprema
- Upoznao sam se s pjevačem grupe Municipal Waste Tonyem Forestom. 'Odlijepio je' kad je čuo da sam se pješice uputio na tako dalek put. Nije mi baš povjerovao. Ali, koncert je bio savršen. Trajao je oko tri sata, iako sam zadnjih 15 minuta jedva odstajao, priznaje Elvis.
U poduhvatu ne bi uspio da nije profesionalni sportaš. Elvis je član rukometnog kluba 'Veruda', s kojim se natječe u Drugoj ligi Zapad. Stoga se, umjesto posebnih priprema, oslonio na činjenicu da se već 18 godina bavi sportom.
- Nisam se posebno pripremao. Neki su mi savjetovali da prethodno propješačim, primjerice, od Pule do Barbarige, ali nisam to napravio jer se onda možda ne bih ni upuštao u to, nastavlja. Pripremao se pitajući za savjete ljude s iskustvom u maratonskom pješačenju, a odličnim se pokazao savjet o stavljanju dječjeg pudera u čarape, koji upija vlagu.
Roditelji su, kao i prijatelji, mislili da se zeza, no nisu se protivili. "Niti nemaju zašto, to je moja odluka", veli.
Na put je krenuo 25. studenog 2019. iz Pule, a u Milano je stigao 8. prosinca, za 13 dana, od čega 11 dana čistog hoda. Prosjek mu je bio od 50 do 55 kilometara dnevno (za 16 sati hodanja), a najdužu dnevnu dionicu, 67 kilometara, ostvario je za 19 sati. Spavao je u apartmanima koje je bukirao unaprijed, a zbog nužnog rekuperiranja i istezanja, spavao je svega tri sata, od ponoći do 3 sata ujutro, kada bi kretao dalje. Imao je posebnu odjeću i obuću, štapove za hodanje, kreme, magnezij…
Optimalna dnevna dionica
Na putovanju je, doduše, očekivao više užitaka, no to mu nisu dopustili fizički i psihički napori.
- Nevjerojatno je to tijelo. Boli te, ali opet gura dalje. Psihički si opterećen od umora. Bilo je kriza. Često se dogodilo da sam htio odustati. Na bolove otupiš, imaš tablete i kreme, ali psihički je bilo najzahtjevnije. Baš sam jučer rekao frendu da bih, da sam pješačio 40 kilometara dnevno, došao do kraja svijeta. To je optimalna dnevna dionica jer te nakon 25 -30 kilometara počinju patiti tetive, počinješ osjećati bol, a to utječe na psihu. Dotad je sve krasno i uživaš, nastavlja on. Bilo je i grešaka, doduše sitnih.
- Tek sam četvrti dan skužio kako vezati torbu tešku 20-ak kilograma, da nema lufta, jer bi me u suprotnom, nakon dva sata, počinjao boljeti kuk. No, gledano s odmakom, doživljaj je bio jedinstven. Što sam htio, to sam i dobio; zadovoljan sam, nastavlja. Opasno je bilo pješačiti tik uz prometne ceste.
- U jednom mi je trenu 'riknuo' uređaj za punjenje mobitela, zbog čega sam automatski ostao bez GPS-a. No, uspio sam doći do jednog Kineza koji je sredio stvar, veli. U Pulu se vratio autobusom, a cjelokupni trošak (smještaj, oprema) iznosio je oko dvije tisuće eura, zbog čega se sada odlučio za štednju, do iduće avanture. "Sad ću biti dekintiran par mjeseci", kaže.
Za novu akciju bolje pripreme
S ovim će se iskustvom za iduću akciju bolje pripremiti. Bitno je, veli, da si na kraju puta osigura neku nagrada, recimo, još jedan koncert.
- U proljeće ili na jesen najvjerojatnije ću propješačiti Sloveniju, od granice s Mađarskom do Triglava i talijanske granice. Inače, u Sloveniju odlazim već 15 godina na koncerte. Slovenija mi je predivna sa svojim krajolicima. Kombinirao bih ovaj put spavanje u divljini s apartmanskim smještajem. Zbog zahtjevnijih dionica s brdima i dolinama, planiram pješačiti 20 kilometara dnevno, zaključio je Elvis Špac.