Intimna ispovijest

Daniela Ella Mastikosa ogolila dušu pa pisanjem odlučila pomoći životinjama s ulice

| Autor: Vanesa Begić
(Snimila Đeni Akelić)

(Snimila Đeni Akelić)


"Slomljeni zagrljaji", može biti definirana kao knjiga iz života i ljubavi prema mačkama. Djelo Daniele Elle Mastikosa predstavljeno je nedavno pulskoj publici, a o knjizi i humanitarnoj akciji koja stoji iza svega toga porazgovarali smo s autoricom.

Maca ušla u život

- Ova knjiga je moja osobna iskaznica. Postoje knjige koje nastaju iz ideje, a ova je nastala iz života. Posebno me obilježila majčina smrt. Jednostavno, da bih iscijelila tugu, koliko je to uopće moguće, krenula sam pisati – kao dnevnik, s terapeutskom funkcijom. Tu su i pisma. Od svoje 13. godine pišem, a trebam istaknuti da sam taj dar naslijedila od majke. Majka je imala smisla za pisanje, no nakon njezine iznenadne smrti od infarkta, prije šest i pol godina, pronašla sam izlaz u pisanju. Ono što sam osjećala, zapisivala sam, bilo to o ljubavi, emocijama, prijateljima, obitelji. Dva mjeseca prije majčine smrti u moj život ulazi maca Lola. Ja sam joj dala to ime. Zaplela mi se u noge i jednostavno ušla u moj život. Nisam imala ranija iskustva s mačkama zbog alergije na mačju dlaku, više sam bila usmjerena na pse, no jednostavno je ušla u moj život, navodi Mastikosa, inače privatna poduzetnica.

(Press)(Press)

Počela ju je hraniti kod Lipe i odlaziti k njoj. Nikada neće zaboraviti trenutak kada joj je majka umrla, kao ni pogled u mačjim očima. Znala je da i Lola prolazi kroz bol te se među njima razvila ljubav. Nekoliko mjeseci kasnije, kako bi tatu odvratila od groblja, kamo je stalno odlazio, uključila ga je u brigu o Loli, što ih je još više povezalo.

Tata, umirovljenik, kod kuće ima dvije mačke, ona jednu. On brine o četiri, a ona o 12, tu je i Lola, koja se nije priviknula na život u stanu pa živi u kućici koju su napravili za nju.

Ideja za knjigu nastala je iz želje da svojim riječima i pisanjem zaradi novac za mačke - za potrebe liječenja, sterilizacije i prehrane. U knjizi su obuhvaćene sve mace s ulice grada Pule.

- Ne bih nikada kupila mačku dok ima onih s ulice. Radije ću zbrinuti one s ulice, vidjeti taj pogled u njihovim očima, zahvalnost i ljubav. Ne čekaju me samo radi toga. Zato sam odlučila krenuti u humanitarni projekt kako bih im pomogla. Knjigu sam u cijelosti financirala, vlastitim sredstvima, a za tristotinjak knjiga platila sam oko 6.000 eura. Kao privatna poduzetnica željela sam da se za moje pisanje čuje te sam na taj način spojila potrebu za pisanjem, stvaranjem tog intimističkog dnevnika smijeha i suza, s humanitarnim dijelom koji ima veze s mačkama. Željela sam i da se šira zajednica tu uključi i osvijesti koliko su ta bića usamljena i tiha. Svojim primjerom želim potaknuti ljude. Ne moraju ih hraniti, ali neka ih ne gaze, tjeraju i truju. Njihova prisutnost u tišini je važna. Važno je biti svjestan da postoje, da su drage i dobre. Znaju mi reći da sam šaptačica mačkama, što je i istina. Svakoj maci uspijem prići, znaju me zvati i za teže slučajeve. Ovu sam knjigu, osim macama, posvetila i svojim prijateljima, svjetionicima duše, mami, tati i sestri. Ljubav knjiga započinje sretnom, a završava tužnom ljubavlju. Podijeljena je u 12 poglavlja – pjesama i lirskih crtica. Jako puno sadržaja u njoj autobiografsko je, nešto je bilo inspirirano prijateljicom, jer da biste tako snažno napisali, treba doživjeti i osjetiti ljubav, tugu i sreću. To je intimistički dnevnik tuge, radosti i smijeha. Obraćam se ženama lijepim i snažnim porukama, da zadrže sebe i da se ne izgube, ističe.

(Press)(Press)

Svijet djetinjstva i odrastanja

Tu je i poglavlje o zemlji koje više nema. Već se godinama javlja na Facebook stranici Pula iz vremena Jugoslavije, a 29. studenoga napisala je tekst prožet emocijama i sjećanjima na djetinjstvo na ulicama Pule.

- To za mene nije vezano uz politiku, to je svijet djetinjstva i odrastanja. Otkako nema mame, jako često se vraćam u to vrijeme jer ga doživljavam kao sigurno mjesto. Zato sam odlučila da jedno poglavlje knjige nosi naziv »Zemlja koje više nema". Tu je tekst o Igoru Galu, tu je i moj osvrt na to. Prekrasne su to reakcije ljudi, feedback. Kada napišem i objavim tekst, to je poticaj da idem u sve ovo, da pišem, a pri tome dobijem prekrasne komentare.

To je nostalgija za prošlim vremenima. Osjećam se i sretno i sjetno. Nije važno što će ljudi misliti i reći, glasno izražavam svoje stavove. Vidljiv je i moj svojevrsni bunt, posebice iz razdoblja korone, kada se nisam htjela cijepiti.

Što se knjige tiče, svaki dan dobivam čestitke. Toliko su me podržale cure, bila je to ženska večer prepuna emocija. Istina, promocija je bila dugotrajna, no prije sam pitala žele li dužu ili kraću, a rekli su da žele čuti što više. Išlo se u dužu verziju. Bila je to neobična promocija, poput igrokaza. Teo Grčić, splitski glazbenik, dr. Mario Werhas i njegov lijepi uvod, Ester Marin i Jelena Milović, glasovno, pojavno i karakterno različite, a obje tako sjajne, te dva iznimna dječaka, Luka Pejković iz Dramskog studija INK-a i Mathias Jadreško, učenik Područne škole Šišan, prisjeća se Mastikosa.

(Snimila Đeni Akelić)(Snimila Đeni Akelić)

Nadalje, što se tehničkih podataka o knjizi tiče, navodi da knjiga ima 40 tisuća riječi, više od 200 tekstova i oko 300 fotografija, a teška je 1.100 grama. Fotografije prikazuju modu, obitelj, prijatelje i mace, ali i pejzaže grada. Autorica, kako kaže, jako voli grad i vjerna mu je od rođenja.

Još jedna njezina velika strast je moda. Dugo se godina bavi modom i njezinim proučavanjem, posebice kada je riječ o visokoj modi. Voli, sva sređena i u luksuznim haljinama, hraniti mačke, pa je turisti nerijetko fotografiraju. To je, kaže, neka posebna street fashion moda. Omiljeni joj je kreator Tom Ford, velika ličnost i čovjek koji je zadao neke imperative, a obožava i Zimmermann, australski modni brend koji su osnovale sestre Nicky i Simone Zimmermann, čijih haljina ima najviše.

Želja i ljubav bile su jače

- Novac ću usmjeriti isključivo na mačke, to zaslužuju, kako od prodaje knjiga, tako i svoj, makar to značilo i kupovati manje haljina. Pobijedila sam alergiju na mačju dlaku, želja i ljubav bile su jače. Neovisno o kiši, suncu i vjetru, u haljini sam s njima svaki dan dva puta. Volim i pse i rekla bih za sebe da sam animal person, ne samo cat person.

(Snimila Đeni Akelić)(Snimila Đeni Akelić)

Što se samog pisanja tiče, kazala je da krene pisati tekst pa je nekada to odvede na drugu stranu. Ode na obalu, sjedne uz more, jednostavno padne u neki svoj trans, svoj svijet. Započinje pisati, gleda u more, sluša vjetar, čak i zimi, kada je hladno, zna otići. Najveća joj je inspiracija prirodno okruženje, more i sunce. Piše pomalo "po starinski" – ima bilježnice, piše rukom, a potom sve prepiše, prekriži i ispravi. Još uvijek se drži starinskog načina pisanja, a tekstovi su joj išli prilično glatko i brzo.

Knjiga se može kupiti uz kontakt s autoricom putem Facebooka, na profilu Ella Mihalic, putem Instagrama na profilu Ella0906 ili na adresi [email protected].

Najteže i najemotivnije bilo je pisati o majci i njezinu odlasku, kao i o starijoj sestri koja je oboljela od HUS-a. Bila je 16 dana u komi, a danas je dobro. I majka i sestra zovu se Manuela, tako da je knjiga posvećena Manuelama i mačkama, u znaku slova M.

- Sada tek vidim da sam bila hrabra. Ogoliti emocije, dušu, imaš osjećaj da si gol. Omiljeni pjevač je rekao da se nikada nije usudio pisati tekstove, nego da samo sklada. A što se tiče naslovne stranice, pozirala sam tako da se vidi moj nesavršeni nos. Uvijek sam imala kompleks zbog slomljenog nosa koji je krivo zarastao. Htjela sam prikazati prirodnu ženu, u svijetu punom plastike i izazova u tom smislu.

Povezane vijesti










Trenutno na cestama