Ilustracija (Pexels)
Način na koji roditelji odgajaju djecu znatno se promijenio tijekom posljednjih nekoliko desetljeća. Mnoge praktične vještine koje su nekad bile dio odrastanja danas se sve rjeđe prenose na mlađe generacije. Od lijepog rukopisa do kuhanja i kućanskih poslova, brojne navike koje su djecu učile samostalnosti i odgovornosti polako nestaju. Ovo su neke od vještina koje su roditelji nakon 90-ih postupno prestali učiti svoju djecu, prenosi Index.
S razvojem računala i pametnih telefona sve manje djece redovito piše rukom. Nekada su djeca kod kuće vježbala krasopis, pisala dnevnike ili pisma, dok danas mnogi koriste tipkovnicu za većinu svakodnevne komunikacije. Zbog toga se lijep i čitak rukopis sve rjeđe razvija, piše YourTango.
Nekada je bilo uobičajeno da djeca nauče prišiti gumb ili zakrpati odjeću. Takve su ih vještine učile snalažljivosti, odgovornosti i brizi o stvarima koje posjeduju. Danas se odjeća češće zamjenjuje nego popravlja pa se takva znanja rjeđe prenose.
Ilustracija (Pexels)
Kako su satovi domaćinstva postali rijetkost, učenje kuhanja kod kuće postalo je još važnije. Ipak, mnogi roditelji djeci ne dopuštaju da samostalno pripremaju obroke, zbog čega propuštaju priliku razviti korisne životne vještine i veću samostalnost.
Osnovna financijska pismenost danas je važnija nego ikad, no mnoga djeca ne uče kako upravljati novcem. Pitanja poput otvaranja bankovnog računa, raspodjele prihoda ili odgovornog trošenja često ostaju bez odgovora ako ih ne nauče kod kuće.
Prije interneta djeca su informacije tražila u knjigama, enciklopedijama i knjižnicama. Takav način istraživanja zahtijevao je više vremena i truda, ali je razvijao strpljenje, samostalnost i sposobnost rješavanja problema bez digitalnih pomagala.
Mnogi koji su odrastali 70-ih, 80-ih i 90-ih redovito su obavljali kućanske poslove poput košnje trave, čišćenja snijega ili pripreme jednostavnih obroka. Osim praktičnih vještina, takvi su zadaci pomagali u razvijanju radnih navika, discipline i odgovornosti.
Ilustracija (Pexels)
Djeca su nekad češće razgovarala sa susjedima, sama naručivala hranu u restoranima ili obavljala manje zadatke koji su zahtijevali komunikaciju s odraslima. Danas velik dio komunikacije odvija se putem ekrana, zbog čega mnogi imaju manje prilika razvijati samopouzdanje u svakodnevnim društvenim situacijama.
Rukom pisana pisma gotovo su nestala, iako mogu biti važan način izražavanja osjećaja i održavanja bliskih odnosa. Osim što potiču pisanje rukom, zahtijevaju više promišljanja i stvaraju osobniji oblik komunikacije od poruka poslanih putem mobitela.
Prije nego što su mobiteli postali dio svakodnevice, djeca su znala napamet svoju adresu, telefonske brojeve i druge važne podatke. Danas se većina tih informacija nalazi u digitalnim uređajima, zbog čega se pamćenje sve manje vježba u svakodnevnom životu.