Ilustracija (Pexels)
Roditelji koji se brinu zbog ponašanja svojeg djeteta, bilo da je riječ o čestim izljevima bijesa ili teškoćama u školi, često zatraže pomoć stručnjaka. Dječja terapeutkinja Samantha Marcham objašnjava da se agresija ili emocionalna nestabilnost kod većine djece mogu povezati s prepoznatljivim uzrocima poput zlostavljanja, neurodivergentnosti ili obiteljskih problema. No postoji i manja, izazovnija skupina djece čije ponašanje ne izaziva trenutačnu uzbunu, premda može upućivati na nešto znatno ozbiljnije, piše Daily Mail, a prenosi Index.hr
Ta djeca naizgled ne djeluju uzrujano, kaotično ili izvan kontrole. Često su mirna, pribrana i uvelike prolaze "ispod radara". Njihovo ponašanje nije posljedica teškog, ali prolaznog životnog razdoblja, nego može biti odraz dubljih, trajnijih obrazaca.
Psihopatija je poremećaj ličnosti koji se dijagnosticira isključivo u odrasloj dobi i nijedan odgovoran kliničar ne bi dijete nazvao psihopatom. Ipak, istraživanja razvojne psihologije potvrđuju da se osobine povezane sa psihopatijom ne pojavljuju naglo s navršenih 18 godina, već se rani znakovi mogu uočiti godinama ranije.
Prema iskustvu terapeutkinje, djeca s tim obrascima često djeluju emocionalno distancirano, izuzetno kontrolirano i neobično smireno. Mnogi od njih vrlo su rječiti i šarmantni, vješti u manipuliranju odraslima i vršnjacima, a da pritom ne privlače previše pozornosti. Uvjerljivo lažu, a pritom pokazuju vrlo malo kajanja ili osjećaja krivnje. U kliničkoj se praksi takav obrazac naziva poremećajem ponašanja s bezosjećajnim i neemocionalnim osobinama.
Rano prepoznavanje ovih znakova ne znači da je dijete predodređeno razviti psihopatiju, ali upućuje na povećani rizik. Ako se takvi obrasci ne prepoznaju i ne tretiraju na vrijeme, s godinama se mogu učvrstiti, zbog čega je rana stručna podrška iznimno važna.
Pokazuje li dijete vrlo malo suosjećanja prema drugima? Pokušava li kontrolirati braću, sestre ili vršnjake? Odbija li dijeliti i reagira agresijom - umjesto tugom ili frustracijom - kad mu nešto ne pođe za rukom? Ovo nije riječ o klasičnoj dječjoj nevoljkosti, nego o ponašanju koje djeluje emocionalno prazno i bezosjećajno.
Ako se čini da dijete uživa u tuđoj boli, ne pokazuje nelagodu kada je netko drugi uzrujan ili djeluje iritirano, a ne pokajnički, kada ga se upozori - to je ozbiljan znak upozorenja. Takvo dijete zna kako provocirati druge, ali ne zna kada treba stati.
Sva djeca povremeno lažu, no zabrinjavajuće je kada to čine opetovano, uvjerljivo i s jasnom namjerom izbjegavanja odgovornosti. Djeca iz ove skupine često razvijaju obrasce u kojima druge okrivljuju za vlastito ponašanje i smišljaju uvjerljive, detaljne priče kako bi manipulirala situacijom.
Ponekad namjerno sabotiraju brata, sestru ili prijatelja tako da netko drugi ispadne kriv. Primjerice, dijete može poslati uvredljivu poruku koristeći tuđi mobitel. Posebno obratite pozornost ako dijete uvijek ima "dobro objašnjenje" i stalno vas navodi da preispitujete vlastitu procjenu situacije.
Roditelji se ponekad tješe mišlju da je dijete koje uporno traži način da dobije ono što želi zapravo rođeni vođa. No ako dijete okrec´e prijatelje jedne protiv drugih, namjerno isključuje nekoga iz igre ili manipulira odnosima kako bi zadržalo kontrolu, riječ je o obrascu koji zahtijeva pozornost.
Takvo će dijete često pokušati suprotstaviti i vlastite roditelje, tražeći pogodnosti od svakog ponaosob. Može koristiti i površinski šarm, ali na način koji djeluje emocionalno prazan - kao da ga uključuje i isključuje prema potrebi.
Ako dijete čvrsto vjeruje da se pravila odnose na druge, ali ne i na njega, to je razlog za ozbiljnu zabrinutost. Roditelji se često daju umiriti uvjerljivim objašnjenjima, iako škola ili drugi roditelji opetovano ističu probleme. Djeca će tvrditi da su učitelji nepravedni ili da su "krivo shvaćena".
Iako je moguće da se to povremeno dogodi, ako je taj obrazac ustrajan, nešto je pogrešno. Ako dijete nikada ne preuzima odgovornost i ako disciplinske mjere ne mijenjaju njegovo ponašanje, vrijeme je za stručnu procjenu.
Ako primjećujete da dijete pokazuje vrlo malo brige za osjećaje drugih, krši obećanja, mijenja planove u posljednji tren ili djeluje neosjetljivo na potrebe bližnjih, to može upućivati na ozbiljniji problem.
Emocionalne reakcije mogu djelovati plitko ili "odglumljeno" - kao da dijete zna kako izgleda ispravna reakcija, ali ju ne doživljava. Roditelji često opisuju osjećaj da "nešto nedostaje": isprike zvuče prazno, naklonost djeluje mehanički, a emocionalna veza jednostrana. Dijete pritom nerado čini nešto samo da bi usrećilo druge; često prvo želi znati: "Što ja imam od toga?"
Čak i djeca s ozbiljnijim teškoćama u ponašanju najčešće pokazuju nježnost prema životinjama i mlađoj djeci. Kada im nenamjerno nanesu bol, to ih uznemiri. Zato je svako namjerno nanošenje boli - osobito ako se ponavlja ili se čini hladnokrvnim - snažan alarm.
To se nikada ne smije odbaciti kao fazu ili znatiželju. Ako primijetite da dijete svjesno ozljeđuje životinje, uključujući i male kukce, ili drugu djecu, potrebno je hitno potražiti stručnu psihijatrijsku procjenu preko liječnika opće prakse.