(Foto: iStock)
Ponekad se čini gotovo nemogućim prestati misliti na određenu osobu, bez obzira na to koliko se trudili. Sjećanja se vraćaju iznova, kao da ih um stalno reproducira. Takvo stanje nije neuobičajeno i često je povezano s načinom na koji mozak obrađuje emocije, privrženost i gubitak.
Od kratke romantične epizode do dugih veza koje su završile, određeni odnosi ostavljaju snažan trag. Razlog tome leži u emocionalnoj povezanosti, osobnom doživljaju gubitka i činjenici da mozak bolne ili važne situacije pamti intenzivnije od neutralnih.
Emocionalno važna iskustva ostaju dulje prisutna u mislima. Kada je uz odnos bio vezan osjećaj sigurnosti, pripadanja ili potvrde vlastite vrijednosti, prekid ili gubitak često ostavlja prazninu koju je teško odmah ispuniti. Tome se pridružuju i pozitivna sjećanja, koja dodatno pojačavaju osjećaj čežnje i otežavaju otpuštanje.
Mozak pritom bol doživljava kao signal koji zahtijeva pažnju, zbog čega se misli često ponavljaju i vraćaju u krug.
Iako ne postoji univerzalno rješenje, postoje koraci koji mogu pomoći u postupnom izlasku iz tog misaonog obrasca.
Potiskivanje tuge, razočaranja ili ljutnje najčešće produžuje proces oporavka. Dopuštanje emocijama da postoje, bez pokušaja da ih se odmah ukloni, prvi je korak prema smirivanju unutarnje napetosti. Razgovor, pisanje ili vrijeme provedeno u tišini mogu pomoći u tom procesu.
Često se najteže zaboravljaju osobe koje se uklapaju u poznate emocionalne obrasce. Vrijedi se zapitati postoji li sklonost vezivanju uz nedostupne osobe ili stalna potreba za potvrdom. Prepoznavanje takvih obrazaca može pomoći u razumijevanju zašto je otpuštanje teško.
Nakon početne faze povlačenja važno je ponovno se uključiti u svakodnevne aktivnosti. Druženje, kretanje, hobiji i male promjene rutine pomažu skrenuti fokus s unutarnjih misli na nova iskustva i podsjećaju da se život nastavlja.
Razdoblje nakon emocionalnog gubitka može biti prilika za jačanje odnosa sa samima sobom. Posvećivanje vlastitim interesima, ciljevima i potrebama pomaže u vraćanju osjećaja kontrole i samostalnosti.
Ako se misli stalno ponavljaju i ometaju svakodnevno funkcioniranje, razgovor s neutralnom osobom ili stručnjakom može pomoći u sagledavanju situacije iz drugačije perspektive i pronalaženju učinkovitijih načina nošenja s emocijama.
Zaboravljanje ne znači brisanje sjećanja, već smanjenje njihove emocionalne snage. Svjesna odluka o otpuštanju često uključuje simbolične korake, poput zapisivanja misli ili osobnog rituala zatvaranja jednog životnog poglavlja. Takvi postupci mogu pomoći mozgu da prihvati promjenu i usmjeri se prema budućnosti.
Proces zaboravljanja traži vrijeme i strpljenje. Iako nije linearan, uz postupne korake moguće je ponovno uspostaviti emocionalnu ravnotežu i otvoriti prostor za nova iskustva.