U meteorologiji, kao i u životu, granica između poznatog i nepoznatog postaje sve tanja. Napredak tehnologije, superračunala i umjetne inteligencije donosi preciznije prognoze, no i dalje je presudan ljudski dodir – iskustvo meteorologa, koji podatke pretvara u priču o vremenu, klimi i promjeni koja nas sve dotiče.

S jednim od najpoznatijih hrvatskih meteorologa, Zoranom Vakulom, razgovarali smo o meteorološkoj slici 2025. godine, sve češćim ekstremima, pouzdanosti suvremenih modela, ali i o tome koliko se meteorologija mijenja pod utjecajem tehnologije i umjetne inteligencije.

Kako biste saželi meteorološku sliku 2025. godine u Hrvatskoj i Europi? Koji su ključni trendovi obilježili ovu godinu – bilo da govorimo o ekstremnim vremenskim pojavama, promjeni sezonskih obrazaca bilo o dugoročnim odstupanjima od prosjeka?

– Na temelju dosadašnjeg odstupanja i dugoročnih prognoza za studeni i prosinac, može se tvrditi kako će srednja godišnja temperatura zraka diljem Hrvatske biti viša od prosječne.

I to, naravno, prosječne iz posljednjeg službenog klimatološkog razdoblja – od 1991. do 2020. godine, koja je najviša od svih dosadašnjih tridesetogodišnjih razdoblja otkad postoje službena instrumentalna mjerenja, od sredine devetnaestog stoljeća.

Štoviše, ova će godina gotovo sigurno biti među pet najtoplijih u povijesti mjerenja, te vrlo vjerojatno bar ponegdje u Hrvatskoj među tri najtoplije. Srećom, malo je vjerojatno da će nadmašiti rekordnu prošlu.

Za ukupnu godišnju količinu oborine već sad je neprijeporno kako će ponegdje biti veća od prosječne, primjerice u Pazinu i Rijeci, a za ostala mjesta i područja valja još pričekati.

Kao što sam već pisao u internetskom Meteokutku HRT-a, prema preliminarnim analizama prvih deset mjeseci 2025. godine većina je Hrvatske imala manjak oborine u odnosu prema višegodišnjoj srednjoj vrijednosti. No, ponegdje je zabilježena i znatnija količina, i to ne samo u Pazinu i Rijeci, nego i u Dubrovniku, Lastovu, Ogulinu i Senju.

Ne primjećujem neku znatniju promjenu sezonskih obrazaca iz posljednjih godina, pa i desetljeća – zima i proljeće su, prema klimatološkim ocjenama, bili većinom "topli" i "vrlo topli". Ljeto također.

Štoviše, na Bilogori pokraj Pitomače čak "ekstremno toplo". Dosadašnji dio jeseni također je u većini Hrvatske bar malo topliji od prosječnog, ali uglavnom zbog rujna.

Listopad je imao pretežno negativno odstupanje. Bar malo, u Splitu i južnije i zamjetnije. No, to i ne iznenađuje jer je u ovom stoljeću listopad na meteorološkoj postaji na splitskom Marjanu češće od drugih mjeseci bio hladniji od prosjeka.

Od 2001. godine ovo je već 11. takav. Možda zanimljivo – istodobno je negativno odstupanje u Splitu najrjeđe bilo u srpnju – samo dvaput!?

Detaljniji intenzitet

Ekstremi su postali svakodnevica – od oluja i toplinskih valova do poplava i tuča. Jesu li ti događaji u skladu s onim što modeli predviđaju za naše područje, ili nas priroda ipak iznenađuje brzinom promjena?

– Nisam primijetio neka znatnija odstupanja.

Koliko je zapravo teško meteorološki predvidjeti pojave koje su sve češće posljedica klimatskih poremećaja? Može li se "novo vrijeme" još uvijek uklopiti u stare modele, ili meteorologija mora iz temelja mijenjati način predviđanja?

– Kao i vrijeme i klima – računalni modeli atmosfere se mijenjaju. Uostalom, zahvaljujući njima – računalima, modelima i razvoju tehnologije – i imamo sve kvalitetnije prognostičke izračune.

Pritom se fizikalne zakonitosti gotovo i ne mijenjaju – vrlo se malo dorađuju. Ali se metode i brzine izračunavanja mijenjaju. Zahvaljujući mnogobrojnijim i kvalitetnijim mjerenjima nego prije analize prošlog i aktualnog vremena bliže su stvarnosti – a to je temelj za pouzdaniju spoznaju budućeg vremena.

No, ne smije se zaboraviti kako je s vremenskom prognozom kao u onoj pjesmi: "Istina voda duboka". Teorija kaosa je na djelu. Mali poremećaji u početnim uvjetima na jednom mjestu nakon više dana mogu na drugom mjestu stvoriti velike poremećaje.

Stoga i dalje nemamo – ne vjerujem da ćemo ikada i imati – "savršenu" vremensku prognozu za puno, puno dana unaprijed za sve meteorološke elemente koji se prognoziraju.

Ansambli prognoze pomažu nam shvatiti nepouzdanosti i odrediti vjerojatnosti nastanka neke atmosferske pojave. Stoga su i prognoze znatno kvalitetnije nego prije.

Primjerice, na početku moje meteorološke karijere, sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, imali smo jedan izračun jednog modela atmosfere za deset dana unaprijed, a sad svakodnevno analiziramo stotinjak izračuna različitih modela atmosfere.

No, i zahtjevi korisnika se mijenjaju. Nekada je bilo dovoljno prognozirati u srijedu, primjerice, da nam za vikend stiže promjena vremena – zahlađenje, ponegdje obilnija kiša, jačanje najprije juga, zatim i bure, a sad se odmah traži detaljniji intenzitet te promjene – gdje će, kada i koliko pasti kiše, sniziti se temperatura, zapuhati vjetar – i to ne samo po područjima Hrvatske, nego i po mjestima, čak i dijelovima mjesta.

Meteorološke informacije znatno su dostupnije nego prije – i aktualnog i prognoziranog vremena. I to je dobro. Ali nije dobro što je to mnoge ljude navelo na lažnu sigurnost kod vremenskih prognoza.

Analize pokazuju da je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća prognoza za mnoge meteorološke elemente za treći dan unaprijed bila pouzdana kao danas za sedmi dan unaprijed.

No, riječ je o vjerojatnostima ostvarenja prognoze. Ne o sigurnom razvoju stanja vremena. Mnogi to ne shvaćaju, pa računalne prognostičke izračune uzimaju zdravo za gotovo.

Ili primjer mjesečne prognoze – za sljedeća četiri tjedna, koje smo sredinom devedesetih prošlog stoljeća mr. sc. Mihovil Kisegi, već dugo pokojni, i ja pripremali na temelju statističkih metoda analogije, a već dugo se, više od dva desetljeća, pripremaju na temelju računalnih prognostičkih izračuna.

Stoga se može detaljnije govoriti o vjerojatnostima i mogućnosti razvoja vremena, ali – na žalost – i dalje su te prognoze jako daleko od savršenstva za treći i četvrti tjedan unaprijed, čak i za prognozu toplijeg/hladnijeg tjedna od prosječnog, te još dalje za prognoziranje veće/manje ukupne tjedne količine oborine.

Nova faza

Meteorolozi svakodnevno prate vrijeme, ali sve češće govore o klimi. Gdje prestaje meteorologija, a počinje klimatologija – i koliko se te dvije discipline danas isprepleću?

– Klimatologija je dio meteorologije. Kao i vremenska prognoza. Kad govore o aktualnom i prognoziranom vremenu, prognostičari često spominju i odstupanja od klimatološkog prosjeka kako bi dodatno pojasnili ljudima što mogu očekivati, kako se prilagoditi. Tako je bilo i prije – tako je i sad.

Pritom se posljednjih godina, pa i više od desetljeća, češće nego prije usuđujemo prognozirati ekstremne meteorološke pojave, posebice temperaturu i oborine.

To je vjerojatno posljedica sve kvalitetnijih prognostičkih izračuna i našeg iskustva u praćenju njihova ostvarenja, kao i spoznaje da nam se gotovo svake sezone, pa čak i gotovo svaki mjesec, pojavljuje neka nova rekordna vrijednost.

I, ako ćemo već o klimi, pokazuju li ovogodišnji podaci da smo već zakoračili u novu klimatološku fazu? Koje su najveće promjene u dugoročnim klimatskim trendovima koje Hrvatska može očekivati u 2026. i dalje?

– Nisam klimatolog ni stručnjak koji se bavi klimatskim projekcijama, nego samo povremeno i djelomično analiziram neke od dostupnih mi podataka DHMZ-a.

Prema njima mi djeluje da se prilično dobro ostvaruje "Strategija prilagodbe klimatskim promjenama u RH za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu". Njezini detalji javno su dostupni.

Koliko su zapravo pouzdani klimatski modeli koji predviđaju stanje do sredine stoljeća? Koliko je prostora za neizvjesnost, i koji su parametri još uvijek teško predvidljivi – osobito kada govorimo o lokalnim i mikroklimatskim promjenama?

– Ne znam koliko je pouzdano, ali to je jedino znanstveno utemeljeno što imamo. Neizvjesnost je prilična – manje kod temperature, više kod oborine. No za detalje oko klimatskog modeliranja preporučujem kontaktirati moje kolege iz DHMZ-a.

AI umjesto Vakule

Kako nove tehnologije – od superračunala do satelitskih sustava i umjetne inteligencije – mijenjaju način na koji meteorolozi danas rade? U kojoj su mjeri umjetna inteligencija i napredni algoritmi već postali dio suvremene meteorologije? Jesu li vremenske prognoze zaista postale preciznije, ili je riječ o povećanju količine podataka, koji još uvijek zahtijevaju ljudsku interpretaciju i iskustvo meteorologa?

– Tehnološki napredak je velik. Uočava se i u meteorologiji i u vremenskoj prognozi, koja je posljednjih godina, pa i desetljeća, pouzdanija nego prije, ali ima još puno prostora za napredak.

Umjetna inteligencija odavno je prisutna u meteorologiji, i to u obliku naprednih algoritama koji pomažu u analizi izmjerenih i opaženih podataka te izračunavanju budućih stanja atmosfere.

No, u većini meteoroloških službi "koje drže do sebe" je čovjek – meteorolog s iskustvom, koji daje konačnu odluku te piše i govori koji je najvjerojatniji razvoj vremena.

Gdje je u svemu tome mjesto "klasičnog meteorologa"? Može li umjetna inteligencija zamijeniti Vakulu na televiziji, ili je ljudska interpretacija i dalje ključna da bi se podaci pretvorili u razumljivu priču?

– Ma može se mnogo toga. No pitanje je što je dovoljno kvalitetno za koga. Vidio sam da umjetna inteligencija bira i piše vijesti, priprema i prezentira vremensku prognozu, ali ne mislim da je to dovoljno dobro.

Hoće li i kada biti – ne znam. Ali znam da nam se mijenja i klima i civilizacija. "Stalna na tom svietu samo miena jest!"

Moguće, vjerojatno, izgledno, ponegdje, mjestimice…

U kojoj mjeri se meteorološke službe prilagođavaju novom dobu? Trebaju li prognoze budućnosti uključivati i elemente rizika, prilagodbe i održivosti – ne samo informaciju o temperaturi i oborinama?

– Vremenske prognoze već desetljećima imaju znatno više informacija od temperature i oborine. Tu je prognoza naoblake, vjetra, često i vidljivosti, zatim mraza, poledice… Naravno, to se može primijetiti ako se detaljno i pozorno čitaju, slušaju, gledaju.

Tekstualne prognoze meteorologa sadržavaju nekima i možda nevažne riječi poput: "moguće", "vjerojatno", "izgledno", "ponegdje", "mjestimice"… Njima pokušavamo što je moguće detaljnije opisati najvjerojatniji razvoj događaja.

Na žalost, mnogi iz prognoze za, primjerice, sjeverni Jadran: "Promjenjivo oblačno sa sunčanim razdobljima, pri čemu oblačnije poslijepodne, samo ponegdje uz malu vjerojatnost za malo kiše." – čuju samo "kiša".

Dodatno, u DHMZ-u se desetljećima pripremaju – i na HRT-u prenose – upozorenja na opasne vremenske pojave.

Najprije su neka upozorenja bila dio meteoroloških izvještaja za pomorce, a već više od 18 godina – od sredine 2007. – svakodnevno se pripremaju detaljnija upozorenja po područjima za nekoliko meteoroloških elemenata po stupnjevima opasnosti za europski MeteoAlarm sustav.

Ta se upozorenja pojavljuju i na mrežnim stranicama DHMZ-a, po potrebi i na medijskim platformama HRT-a, među kojima je od 2016. godine i aplikacija za pametne mobilne telefone HRT METEO, u kojoj se upozorenja pojavljuju samo poneku minutu nakon što ih objavi meteorolog DHMZ-a.

I opet, ako se pozornije prati, u pojašnjenjima pojedinih stupnjeva opasnosti mogu se naći elementi rizika i prilagodbe – što se može dogoditi ostvari li se prognoza/upozorenje te što valja činiti s ciljem smanjivanja moguće štete.

Povezane vijesti

• Danas malo kiše, ali od petka se vraća - ljeto. Vakula: 'Bit će toplo kao rijetko kad u povijesti mjerenja'
• Vakula savjetuje ranije stavljanje zimskih guma na aute: 'Od utorka će biti čak i hladnije nego je uobičajeno'
• VAKULA NAJAVIO IZNADPROSJEČNO TOPLE DANE ZA OVO DOBA GODINE: "Bit će kao ne baš često u ovo doba u svibnju"