ekološka proizvodnja

Znate li što je uzgoj mikropovrća u posudama? Ovo je priča o malom povrću koje štiti i regenerira

| Autor: Siniša Pavić
(Snimio Davor Kovačević / Novosti)

(Snimio Davor Kovačević / Novosti)


Banefiti mikropovrća su višestruki jer sadrži cijeli spektar vitamina, minerala, antioksidansa, i to čak 60 puta više nego »odraslo« povrće. Vrag će ga znati zašto, ma baš ova rečenica ostala je potpisniku ovog teksta na pameti dok je guglao sve i sva pripremajući se da prvi put u životu zagazi na teren mikropovrća.

Zapravo, uopće nije toliko tajnovito zbog čega mu se u pameti urezala baš ova rečenica. Žešća prehlada, kihanje, šmrcanje, oči krvave i ne daju čovjeku da misli na išta drugo nego na to kako sebi olakšati borbu sa spomenutim simptomima. Pa ako već mikropovrće sadrži sve što kažu da sadrži, možda će biti dovoljno omirisati ga da bude ljekovito. A da i ne upali isprva, intrigantno zvuči to da je Valentina Merz hobi pretvorila u posao i to takav da je malo posao, a još više gušt i čisti zen.

Do Valentininog OPG-a stiže se lako. Nedaleko od Zagreba je i plodne zemlje i posvemašnjeg mira, taman da se iz velegrada tamo pobjegne ako mir i plodno tlo volite. Tu je dakako i plastenik, tu su i elegantne posude s malim biljkama poredane pedantno poput čete kositrenih vojnika. Svejedno se čini mudro pitati: »Valentina, gdje smo mi to!?«

– Nalazimo se u ekološkoj proizvodnji mikropovrća. Naše gospodarstvo se zove Etix-Eko, proizvodimo prvenstveno mikropovrće u posudama, s tim da je živo. U ponudi imamo stalno 20-ak vrsta, a još radimo po narudžbi povrće raznih okusa, raznih vrsta i raznih boja da bude efektno na tanjuru. Ima ljutih, slatkastih, neutralnih, pikantnih…. Recimo, brokula je dosta neutralna pa je vole jesti i djeca, može se ubaciti u neki smoothie, biti dodatak u nekom sendviču, salatama, može se napraviti neki brzinski međuobrok. Posipate malo mikropovrća po svemu i dobijete svoju dnevnu dozu vitamina – rafalno će Valentina.

Regeneracija

Hm, dobro to sve zvuči, ali na prvu ipak pomalo zbunjuju svi ti zeleni grmići.

– Kako ću, recimo, prepoznati brokulu!? – pita neuk pripadnik sedme sile.

– Brokula je malo frčkava, ima svoj specifični frčkavi listić i podsjeća na pravu brokulu. U ovoj fazi ima ona čak do 60 puta više minerala, vitamina, antioksidansa nego odraslo povrće. Po nekim istraživanjima ima čak i antikancerogena djelovanja. Tako da ju je jako dobro uvesti u prehranu – ističe Valentina.

Kad je tako, onda je iznimno lako bilo ispaliti i sljedeće pitanje: »Zašto onda uopće trošimo vrijeme na veliko povrće!?«

Nasmijala se na ovo Valentina. Ima ona pametan odgovor i na to.

– Od velikog se najedemo, a malo dodamo – smije se Valentina.

Ma, nije ova rečenica baš posve vic. Ništa vas ne košta kombinirati to »veliko« i ovo »malo« povrće, dapače. Slikovito rečeno, pokriva mikropovrće razne terene. Evo recimo mikrocikla. Nje je, kaže Valentina, puno otišlo sada ususret Valentinova.

– Jer je crvene boje i može se lijepo dekorirati, taman za Valentinovo – pojašnjava Valentina.

Crvena je rotkvica, ali ovdje u ovom stakleniku sva osjetila su na udaru, ne samo vid.

– Što ovo ovako intenzivno miriše. Bit će da sve povrće miriše – pitamo, jer ni nos prehladom namučen ne može mirisu odoljeti.

– Sve vam tu miriše – rezolutno će Valentina.

– A za ovu moju prehladu što biste mi preporučili – samoljubivo će novinar.

– Recimo gorušicu koja je gorkasta, pikantna i dala bih vam brokulu koja podiže imunitet – spremno će Valentina.

Posve suvišnim se činilo i pitati je li njena mala obitelj zdrava i čila cijelu godinu kad »medikamente« ima u stakleniku. Jesu, zdravi su, priznaje i Valentina, jer kako prođu kraj papirnatih tegli s mikropovrćem, tako i uberu pa pojedu koji listić. Priča Valentina kako inače u redovitoj ponudi ima i pšeničnu travu. Idealna je ona za regeneraciju, od nje se smoothie radi pa još tako da se u suradnji s nutricionistima prilagode, odrede koliko im čega još treba da ponajbolje regeneriraju organizma.

– Oni koji to rade dugoročno, godinama uspiju čak i sijedu kosu regenerirati da im se pigment vrati – veli Valentina.

– Što i to može!? A ima li neka biljka da kosu učini gušćom – pitamo, sve u nadi da nade ima za njegovu kosu, sijedu naravno.

– To biste ipak morali nečim mazati – smije se Valentina.

Cikla za zaljubljene

Ali i dalje je spreman odabrati od povrća nešto da sijeda glava manje briga ima. Nego, zelenilo. Valentina ima kćer i sina. Leo je mlađi, godina mu je 11, taman da je pitamo kako ga je samo natjerala da rado jede povrće, pa makar da je i mikro.

– On voli kuhati, voli dekorirati tanjure i obavezno sve proba prije nego namirnice stavi na tanjur. Tako je to krenulo. Ima dana kad mu paše neutralna brokula, ima dana kad mu paše nešto ljutkasto. Rotkvica crvena je zanimljiva jer prvih desetak sekundi osjetite baš klasični okus rotkvice, a onda stigne onaj pikantniji okus – uči Valentina.

I sve se jede sirovo, da ne izgubi dobra svojstva.

– S tim da mi sve radimo tako da je živo – kaže Valentina.

– Da je živo!? – u čudu je novinar što se to da je bilje živo opet spominje.

– Ono je živo na supstratu i raste. Nije rezano kao tipične salate i biljke kojih se može naći u trgovinama. Nije izrezano pa tako apsolutno ne dolazi ni do kakvog gubitka hranjivih tvari – ističe Valentina.

Dođe li štovatelj pa kupi cijelu zdjelicu mikropovrća, bome ga ima skoro za cijeli tjedan. Preporuka je doduše da se krene s manjom količinom, no kad se organizam navikne, nema zapreke da se troši mikropovrće i brže i više. S obzirom na to da se uzgaja i da je živo, može ono u kući stati i biti svježe i do dva, tri tjedna.

Da sve bude bolje još će za tog stajanja i narasti. A s obzirom kako apetitlih izgleda u ovim teglicama od recikliranog materijala, bome se mikropovrće komotno može u goste nositi umjesto cvijeća, recimo, ili butelje vina. To nas opet vraća onoj mikrocikli koju kupci vole za Dan zaljubljenih, tim više jer ima listiće u obliku srca. Nama, međutim, pogled pada na grašak za koji Valentina kaže da je u ranoj fazi, mali još. Pritom se stalno ispričava zbog velike isporuke koju je baš pred naš posjet imala, pa u stakleniku i nema sve što nam je htjela pokazati.

Ona se ispričava umjesto da se hvali, jer priča je ovo i o hrabroj odluci da se od hobija napravi dobar posao, da se grad zamijeni Poljanom Čičkom, zgrada s kućom. Kako je, zapravo, sve ovo počelo!?

– Uvijek je tu bila ljubav prema prirodi, prema vrtu. Prvo je krenuo uzgoj iz hobija, uvijek bi se na balkonu našla neka teglica, uvijek se nešto moralo saditi – priča Valentina.

Nutrijenti

Krenulo je, kaže, s klicama, prije nego je Valentina otkrila mikropovrće. Sam proces zvuči jednostavno. Sije se sjeme, a onda ovisi o vrsti hoće li izrasti štogod za dva, tri ili četiri dana.

– Kad krenu van dva prva listića kotiledona, tu počinje prva faza mikropovrća. Do tada su to klice – uči Valentina.

I da, sve je ekološki, sjeme je ekološko i supstrat je s ekocertifikatom namijenjen baš za uzgoj mikropovrća. Opet nam je Valentina pobjegla s teme samih početaka među aktualno povrće, među korabicu, slatkastu brokulu, kres salatu koja se ističe svojom izdržljivošću i za zimskog perioda. Kako joj samo uspijeva da su joj različite vrste povrća sve jednako narasle u visinu, da su sve jednako podšišane?

– Treba ih obilaziti, barem dvaput tjedno treba doći i vidjeti treba li povrće možda malo pošpricati ili doliti vode – kaže Valentina.

– Nemojte mi samo i vi reći da pričate s biljkama, ili da zelenilu ozbiljnu glazbu puštate – velimo.

– Hahaha! Ne, ne, ne. Ja samo šutim. Ja meditiram. Mi šutimo – slatko se nasmijala Valentina.

Vrijeme je da Valentinu pokušamo opet privesti na balkon u Novom Zagrebu do onih klica s kojima je sve počelo. Zašto je, uostalom, mikropovrće bolje od klica?

– Bolje je jer u ovoj fazi je već krenuo proces s klorofilom. Dobije se još nutrijenata, još je hranjivije, pa ljudi koji su na nekoj terapiji uzmu na primjer brokulu koja ima antikancerogeno djelovanje da podignu imunitet – veli Valentina.

Sve to govori ona koja se u doba kad su joj biljke bile tek hobi bavila trgovinom. No, nije njoj bilo teško donijeti odluku o posvemašnjoj promjeni karijere.

– Došlo je to nekako prirodno, spontano, samo od sebe. Na početku vam nisu potrebna ni velika ulaganja, samo je bitno posvetiti se, dati svemu vremena. Uvijek je, naime, potreban jedan period da steknete malo prakse, no ako ste se prije bavili vrtlarstvom, sve ide svojim prirodnim tijekom – kaže Valentina.

Iskustvo. Iskustvo je ono što se traži i od onoga tko će Valentini pripaziti na mikropovrće dok je ona recimo na godišnjem odmoru.

– Vidim ja, slabo se tu ide na godišnji – velimo.

– Slabo, ali tad napravimo pauzu pa se može – kaže Valentina.

Klimatske promjene

I to je kod uzgoja mikropovrća dobro, to da se jednostavno može stati, pauzirati, pa onda krenuti nanovo kad se, recimo, vratite s mora. Pritom treba znati da je Valentina zapravo sasvim ozbiljan poljoprivrednik, veliki štono bi se reklo. Jer da je sve što je mikro staviti u makro mjerila i omjere, bila bi tu velika obrađena površina u igri.

Radila je Valentina i neke izračune i došla do zaključka da bi, da radi u kontinuitetu kroz godinu dana, zapravo sve bilo kao da je hektar zemlje obradila. Tu se sve može lako prilagoditi potrebama tržišta, isporučiti veće količine, tim više što se neke sorte može dobiti već za tjedan dana. A to tržište se širi.

– Ove godine smo si dali truda pa smo obišli i sajmove zdrave hrane da bismo dobili povratnu informaciju. Ljudi su oduševljeni, dolaze namjenski, znaju što kupuju – kaže Valentina.

Oni koji skrbe za zdravlje su kupci, chefovi restorana također, trgovine zdrave hrane rado imaju mikropovrće u svojoj ponudi. Valentina pak pazi da svaka nova vrsta povrća koju će uvesti u proizvodnju bude hranjiva, da organizam od nje ima koristi.

A onda joj je važno i pakiranje, ne samo da je oku ugodno, već i da podnosi dobro transport dok dostavlja mikropovrće sve do Dubrovnika. Inače, ovisno o vrsti, cijena jednog pakiranja, jedne posudice s biljem je od tri do pet eura. Kakve su cijene onog normalnog povrća, pa još s obzirom na to koji nam je ritam života, cijena je posve prihvatljiva. Jer kada ponestane vremena za nabavku i kuhanje i kad smo stjerani pred zid jer ništa hranjivo nismo stavili u sebe, eto načina da se brzo i kvalitetno sve hranjivo osigura.

Dodajte ovome da ovom povrću ne treba nikakva specijalna briga, da može i koji dan stajati na kakvom pultu usred kuhinje, a ne da ga trpate ultimativno u frižider i da ga žurite potrošiti dok je još svježe, i eto još dobrih razloga da se u prehranu uvede pomalo mikropovrće.

Ima Valentina dakako i planove za svoj OPG. Prije svega tu je onaj da se ima novi plastenik, pa još grijan da može uzgajati i vrste koje zimu baš i ne vole.

– Vama klimatske promjene zapravo idu na ruku – primjećujemo.

– Idu – priznaje Valentina.

Klice s balkona

Zbog sve toplijeg vremena, radilo se ove godine duže i po zimi. S druge pak strane, kako je svijet taman toliko da svatko svakog zna, počeli su joj i turisti navraćati da kupe mikropovrće pa da su mirni dok u nas borave. Jer, navika je navika, pogotovo ako je dobra.

– Klima vam čini dobro, ali na godišnji ćete tko zna kada – velimo.

Smješka se na to Valentina, kaže, bit će stalno uz biljke.

– Ali, to je ljubav. Ako nemaš ljubav prema prirodi, ako ne voliš gledati kako biljke rastu, nema od toga ništa – jednostavno će Valentina.

Ljubav koja se začela u zgradi u Novom Zagrebu, na balkonu, u teglicama koje Valentina nije imala srca baciti. Pa evo i dan danas pamti kako je prve klice dobila na balkonu prije nekih desetak godina. Stoga je posve očekivan njen savjet onima koji možda razmišljaju o sličnim poslovnim poduhvatima.

– Savjet je ne odustati! Samo pokušavati dok ne uspije. Treba određeno vrijeme da se stekne iskustvo, da se osjeti što i kako treba raditi, ali najvažnije je ne odustajati – poručuje Valentina.

Ekološka proizvodnja je »in« i dobro da je tako. Prepoznalo je to i Ministarstvo poljoprivrede i dobro je da je tako. Treba smanjiti upotrebu pesticida i dobro je da ima mikropovrća. A dobro je i znati da ovaj OPG uredno svoje proizvode dostavlja. Za kraj molimo Valentinu da nam i opet nabroji što sve u njenom vrtu raste od tih 20-tak vrsta što su redovito u ponudi i njih desetak što ih sije po narudžbi.

– Brokula, gorušica, crvene rotkvica, crveni radić, korabica crvena, grašak, cikla, piskavica, suncokret, mungo grah, kres salata, daikon… – kazuje Valentina onako kako sportski komentatori kazuju sastave nogometnih ekipa pred početak utakmice. Da ništa čovjek ne proba, lijepo ju je slušati, ma to smo mudro, barem ovaj put, prešutjeli.

Nema obroka bez mikropovrća

Na OPG-u Etix-Eko već se uzgaja američka i sibirska borovnica koja je bogat izvor vitamina A, C i E, kalcija, željeza, kalija, flavonoida te ima gotovo tri puta više antioksidansa nego divlja borovnica i više vitamina C od naranče.

U planu je i uzgoj jestivog cvijeća, opet da je ljekovito i da je oku primamljivo. Sve i da neće, Valentina mora biti kreativna kad je na to tjera em njen kućni chef, em kći Laura. Laura je starija, u nje je dobro oko i osjećaj za estetiku, dizajn, pa je i logično da pomaže oko svega vezanog uz ambalažu, izradu etiketa. Sin Leo ima tek 11, a već je kuhinju uzeo pod svoje i bome kuha sjajno, baš kao što savršeno spaja mikropovrće s ostalim namirnicama. A ako pitate Valentinu može li uopće zamisliti kućni obrok a da je bez mikropovrća, odgovor je samo jedan: »Teško, jako teško.«

Hrana i za mace

Ono što je dobro za ljude, nije loše ni za kućne ljubimce. I to ne za zečeve, kako bi naivac, ovaj povrtni, na prvu pomislio, već za mačke. Ima Valentina nekoliko kupaca koji za svoje mačke uzimaju pšeničnu travu da je grickaju. Pšenična trava je za čišćenje, a oni koji je redovito uzimaju ranije su kupovali pšeničnu travu iz konvencionalnog uzgoja i ta mačkama nije dobro sjedala na želudac.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter









Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater