VUKOVARSKI PISAC MILAN MARINKOVIĆ: Doživio sam da su se moji bivši učenici međusobno ubijali

Iz autorove knjige "Postelja od gavranovog perja" nama se sviđa ovaj aforizam: "Strah je parfem svake moći, baš kao što je krv parfem svakoga rata" * Aforizam: "Robovi, redovno glancajte svoje lance da ne osramotite svoje gospodare" je, kazao je Marinković, poziv na pobunu

- Ja sam doživio da su se moji bivši učenici međusobno ubijali, kazao je vukovarski pisac, umirovljeni profesor književnosti i šahovski FIDE majstor Milan Marinković na sinoćnjoj promociji reizdanja njegove knjige aforizama "Postelja od gavranovog perja" u Dnevnom boravku pulskog Rojca.

Autor je rođen u Vukovaru 1950. godine; diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, a 1998. godine objavio je hvaljen roman o zbivanjima u Vukovaru uoči rata "Šeširi na živom pijesku". U promociji je sudjelovao pulski performer Pino Ivančić, a razgovor je moderirao Igor Zenzerović.

- Aforizam je kratka forma, kao što je kratko vrijeme u kojem će ga čitatelj prihvatiti ili odbaciti, kaže autor, citirajući svoj aforizam "Tamo gdje završi aforizam, počinje brbljanje".

Pozivajući se na prve aforizme Hipokrata, Marinković je kazao da se i on sam prihvatio pesimizma, ali s poukom da život treba iskoristiti i doživjeti. Posljednji peti dio knjige čine morbidni aforizmi koji na neki način, veli on, svojom eksplozivnom snagom ukazuju upravo na suprotno od onog što je napisano.

U pogovoru "Postelje od gavranovog perja" Đorđe Nešić piše da autor osvjetljava tamniju stranu svijeta i čovjeka u njemu, u želji da pronikne u fenomen Zla i mehanizme njegovog djelovanja. Stoga je Marinkovićeva slika svijeta naturalistička, groteskna, katkad namjerno morbidna, no poznavatelji psihologije prepoznat će u ovom postupku tananu lirsku dušu koja strašnom pirotehnikom brani svoje biće od demona i nakaza stvarnosti.

Najpoznatiji gavranovi su svjetske literature onaj Ezopov kao simbol oholosti i umišljenosti, ali i naivnosti i prigluposti, te onaj Poeov koji dolazi iz samog Hada i koji je simbol tame, straha, mistike, smrti. Gavran se još javlja kao simbol grijeha, pohlepe, krađe, lažnog učenja, a budući da je ovdje riječ o knjizi aforizama, čini se da je ova posljednja simbolika najprimjerenija, pogotovo ako postelju od gavranovog perja shvatimo kao državu u kojoj caruju grijeh, pohlepa, krađa.

U knjizi se može naići i na mali hommage Stanislawu Jerzy Lecu, čije su "Neočešljane misli" znatno utjecale na buđenje i razvoj aforizma na južnoslavenskim prostorima: "Uvrnute misli su otkinuti komadići suštine".

Uz cinizam kao autorov omiljeni stilski postupak, žaoka Marinkovićevih aforizma ponekad je usmjerena prema društvenim anomalijama, pa je tako u Rojcu citiran i ovaj: "Domovina je krava muzara koju samo odabrani mljekari mogu pomusti", kao i ovaj "Robovi, redovno glancajte svoje lance da ne osramotite svoje gospodare". Potonji je, veli autor, poziv na pobunu.

Knjiga sadrži i duže aforizme, pa i kraće eseje i dnevničke zapise, a u tom kontekstu izdvajamo ovaj: "Stapanje Mliječnog Puta i Andromede kroz milijardu godina je prvi slijedeći događaj vrijedan spomena. Vječnost koju mi možemo zamisliti samo je jedna kap u oceanu Vremena".

Kao šahovski majstor (trenutno je član njemačkog kluba iz Bremena) odigrao je oko četiri tisuća turnirskih mečeva, a kaže da je patologija šahovskih turnira slobodno vrijeme između mečeva, što mnoge šahiste gurne u alkoholizam.

Zaključit ćemo s četiri Marinkovićeva aforizma: "Orgazam mržnje je ubojstvo", "Strah je parfem svake moći, baš kao što je krv parfem svakoga rata", "Moral je kičma svakog poroka, šminka kojom se nemoral uljepšava" te "Bezakonje se najugodnije i najsigurnije osjeća pod kišobranom demokracije, a demokracija je najsigurnija utvrda diktature".