"TRANSADRIATICUM"
U klubu knjižari Giardini 2 predstavljen NOVI ALBUM TAMARE OBROVAC I TRANSADRIATIC KVARTETA: UVIJEK SAM BJEŽALA OD KLIŠEJA
"Kada me hvale, onda mi je neugodno. Kada me kude, onda sam ljuta", citirajući Gibonnija završila je u četvrtak predstavljanje svog novog albuma Tamara Obrovac s kojom je o glazbenom i životnom putu popričala Magdalena Vodopija u prostoru knjižare-kluba Giardini 2.
Dvanaesti album
Bilo je to prvo predstavljanje nekog njezinog albuma u rodnom gradu. Novi album, njen već 12. u 22 godine, je "TransAdriaticum", a Tamara je za tu priliku formirala TransAdriatic kvartet koji čine pijanist Stefano Battaglia i kontrabasist i violončelist Salvatore Maiore te bubnjar Krunoslav Levačić.
- Uvijek sam bježala od klišeja. Glazbenici ovog kvarteta imaju tendenciju da sviraju jazz bez da upadaju u klišeje. Ovaj put sam materijal radila za svoj ansambl, znala sam za koga radim i htjela sam napraviti drukčiju estetiku koja nikada ne "viče", kazala je Obrovac objasnivši da TransAdriatic povezuje talijansko-hrvatsku stvarnost, budući da su članovi iz ove dvije zemlje koje povezuje (ali i dijeli) Jadransko more.
S novog albuma čuli smo tako "Galijotovu pesan" na tekst Vladimira Nazora, pa "Grano Turco" koja govori o trukinji, a tekst je nastao u polusatnom telefonskom razgovoru s pjesnikinjom Rosannom Turčinović koja je bila vrlo inspirirana i "U dnolu srca moga".
- To je ogoljena glazba, toliko čisto i toliko bolno, primijetila je Vodopija koju je oduševila i Tamarina interpretacija Nazorovog klasika.
Autorski pristup
Obrovac je inače poznata po suradnji s pjesnikom Milanom Rakovcem, pogotovo po pjesmi "Črno zlo", a Vodopija je konstatirala da Tamara sigurno sebe neće nazvati pjesnikinjom iako piše pjesme, no to su pjesme za koje bi netko pomislio da su narodni napjevi premda već u drugom stihu postaje jasan njen autorski pristup što se vidi u "U dnolu srca moga".
- Ti možeš napisati pjesme, ali ako nema ljudi koji ih mogu izvesti, to ne funkcionira, rekla je Tamara i objasnila da kada je netko mlad onda traga za savršenošću i onda kada namiriše to savršenstvo, shvati da mu ono ne treba. - Nesavršenost je jedina savršenost, smatra ona. Govoreći o svojim suradnicima, posebno je pohvalila bubnjara Krunoslava Levačića bez kojeg njen bend ne bi funkcionirao.
- On je toliko talentiran, ne znam postoji li na svijetu deset ljudi kao što je on, kaže. Prvi dio razgovora bio je posvećen Tamarinom odrastanju na Verudi, kao i nekim njenim projektima koji ne uključuju snimanje albuma, poput etno jazz festivala na Kaštelu ili Valamar Jazz Festivala, koje je nekad organizirala.
- Pozivamo gradske oce da nam vrate Tamaru u Pulu, ona je napravila velike stvari, rekla je Vodopija zaključivši da je Tamara ostala hiperaktivna kao kada je bila mlada, kada je bila flautistica, ali i izvrsna sportašica, a i danas je posvećena svemu što radi.
- Da bi pojedinac mogao funkcionirati za dobrobit sredine, ta sredina to mora trebati, objasnila je Obrovac. Za Pulu kaže da je njen grad, ali stalno mu fali nekog identiteta, nikako da se profilira.
O Tamari je u četvrtak govorio i dizajner Matija Debeljuh koji je dizajnirao većinu omota njenih albuma, a inspiraciju je našao u djelima njenog pokojnog oca, velikog slikara, pedagoga i intelektualca Ivana Obrovca. Tamara i njen otac imali su u Zagrebu zajedničku izložbu u Laubi "Obrovac na kvadrat" koja bi se mogla predstaviti u Puli, i to na Sajmu knjiga, najavila je Vodopija.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
