Otići na "Kralja Edipa" ili ne otići ? Hoće li odlazak na tu predstavu u Istarskom narodnom kazalištu rezultirati žaljenjem ili zadovoljstvom? Trebalo je odabrati i neki unutarnji glas koji zovem intuicijom, a prevagnuo je na stranu odlaska. Za razliku od tragedije koja je zadesila naslovnog junaka u ovoj Sofoklovoj drami, odluka da se večer provede gledajući ovu izvedbu, pokazala se sve samo ne tragičnom. Štoviše, bila je dovoljno atraktivna, vrlo inspirativna i poticajna za razmišljanje.

Predstava "Kralj Edip" u režiji i adaptaciji Luciana Delprata izvedena je u sklopu programa "Zajc u INK": pulskoj publici predstavili su se članovi ansambla Hrvatske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke koji su snage udružili s Gradskim kazalištem lutaka Rijeka. Savršen spoj koji je međutim trebalo znati iskoristiti, a Riječani, glumci Edi Ćelić, Dean Krivačić, Mario Jovev, Alex Đaković i Nikola Nedić predvođeni Argentincem Lucianom Delpratom koji je cijelu priču režijski postavio na pozornici napravili su odličan posao, što je bilo jasno već nakon pet minuta. Do kraja predstave uspio sam "locirati i identificirati" tek nekoliko lapsusa u sinkronizaciji, no sve ostalo funkcioniralo je prilično uigrano, a i glumci su djelovali kao da uživaju u tome što rade odnosno vidjelo se da su ovu lutkarsko-glumačku koncepciju u kojoj se spajaju satira, komedija i tragedija, prihvatili kao izazov.

Nije da su imali lak zadatak. Glumci ovdje oživljavaju lutke, ali i sami glume tako da je ponekad fokus na lutkama, ponekada na samim glumcima, što je riječima malo teško objasniti. Da stvar bude malo kompliciranija, a time i još zanimljivija, glavnim likovima u predstavi kao što su Edip, Kreont, Jokasta itd. glas "daje" jedan od glumaca koji u pojedinim scenama sjedi sa strane i čita njihove dijaloge. Ti se glumci mijenjaju u svakoj sceni i moraju uvjerljivo intepretirati više likova odjednom, jedan za drugim. To mora biti ekspresivno, upečatljivo, kada treba i zabavno, a ovi se glumci u tome nevjerojatno dobro snalaze. Nije nam trebalo dugo da se pošteno nasmijemo upravo njihovoj interpretaciji koja je majstorski sinkronizirana s pokretima lutaka. Zadatak sigurno nije bio lak, ali trud se isplatio.

Također, ono gdje neke priče često same sebe zakopaju je trenutak kada se sa scena koje su smiješne prebacuju na scene koje su tragične. Ovdje je taj oštri prijelaz, ta prepreka na koju se lako spotaknuti, preskočena upravo zahvaljujući izgledu tih lutaka. Naravno, i sama priča ima na početku puno tih zlih slutnji koje publiku pripremaju za kraj, tako da nitko nije iznenađen raspletom, pogotovo ne oni koji poznaju izvorno djelo, ali ipak to treba znati napraviti, a kod ove izvedbe "Kralja Edipa" jasno je da se radi o povezanoj priči.

Priča o kralju Edipu ima viša slojeva, od onih koji se bave politikom i vlašću, do pitanja vlastitog identiteta, a koji su u ovom uprizorenju pomno istraženi. Edip pokušava otkriti tko je on zapravo, no istina nije uvijek ugodna. Sofoklova drama često je oživljavana u modernom dobu, u psihoanalizi kroz Edipov kompleks, koji je vezan za ocoubojstvo i incest, no zanimljiviji je onaj element samoispunjavajućeg proročanstva koji bi neki mogli nazvati sudbinom, dok bi neki drugi mogli upozoriti da Edip zapravo sam stvara svoj život. Je li u pitanju "sudbina" na koju se ne može utjecati ili su u pitanju vlastiti postupci? "Sve odluke koje ste u životu donijeli dovele su vas na mjesto na kojem ste sada", kaže jedna pametna izreka koje nema u predstavi. Je li krvava završnica u "Kralju Edipu" mogla biti izbjegnuta? Delpratov "Kralj Edip" uspio je zabaviti i istovremeno natjerati na razmišljanje, pritom ponudivši jednu istovremeno vrlo zabavnu i krajnje ozbiljnu glumačko-lutkarsku verziju.

Na kraju, jedan minus, koji ipak nije previše narušio cjelokupni dojam je bila ta želja da se priča pošto-poto aktualizira, da se ubace neke reference na sadašnje vrijeme i mjesto. To djeluje pomalo usiljeno, kao da se baš žele dopasti publici, a za takvim adutima u ovom slučaju potrebe nema. Jednostavno, priča o potrazi za vlastitim identitetom bit će uvijek aktualna. Pritom se sve to događa u kraljevstvu koje je poharano kugom. To je i više nego dovoljno.

Povezane vijesti

• 7. KAZALIŠNA ZIMA U ISTRI: "Sliparija" i "Operacija pašareta" na istarskim pozornicama
• "Caccia lontana" danas i sutra u INK-u
• KAD JE STAO SVIJET: Najavljena premijera melankolične komedije u srijedu u INK-u, a u Rijeci 26. veljače