I u Sloveniji je "Šalica kave" pojam koji ima veliku simboličku vrijednost. Usput, Cankar ju je pisao u Beču dok ga je mazila gospođa Löffler. Fokus našeg filma upravo je na onome što se Cankaru događalo u Beču
Jednoipolsatni igrano-dokumentarni film "Cankar" premijerno je u Sloveniji prikazan 27. rujna prošle godine u ljubljanskom Cankarjevom domu, a nakon nepunih osam mjeseci - večeras u 19 sati u Kinu Valli - slijedi pulska premijera u prisustvu nagrađivanog slovenskog redatelja i scenarista Amira Muratovića. Uoči projekcije filma o ponajvećem slovenskom piscu, kratko smo razgovarali s autorom.
Jak karakter i hrabar čovjek
- Svi mi nešto stariji, zbog nekad obavezne lektire, Ivana Cankara vežemo za njegovu čuvenu novelu "Šalica kave".
- I u Sloveniji je "Šalica kave" pojam koji ima veliku simboličku vrijednost. Nalazi se i u ovom filmu, ali smo je preokrenuli u animaciju kako ne bi bila toliko opterećena predstavom koju ljudi imaju o toj Cankarjevoj priči. Usput, on ju je pisao u Beču dok ga je mazila gospođa Löffler. Fokus našeg filma upravo je na onome što se Cankaru događalo u Beču.
- Je li taj njegov bečki život manje poznat javnosti?
- Da. Dosta je precizno opisao svoje djetinjstvo na Vrhniki i biografske su priče bile vezane za taj, a ne za bečki dio gdje je prvo imao odnos sa spomenutom gospođom, a zatim s njenom kćerkom.
- Koliko je taj bečki život na prijelazu 19. i 20. stoljeća prisutan u njegovom opusu?
- Prisutan je, ali ga moraš tražiti. Treba to naći.