Izvrsne psihološke minimalističke portrete nudi priča "Prosjak", u kojoj se nesiguran, nesituiran mladi otac neuspješno pokušava sedmogodišnjoj kćerki pokazati kao odgojitelj, čiji se položaj urušava nakon konflikta s lažnim prosjakom * Najkraća priča, na svega stranicu i pol ispisan "Sakupljač vrijednosti", oduševljava svojom poetičnošću i Chaplinovom toplinom u opisu siromaštva, dok je Terzijski najraskošniji u priči "Božićni triptih"

Richard Linklater uspješnu je redateljsku karijeru otvorio 1990. godine debitantskim nezavisnim ostvarenjem "Slacker", snimivši ga s minimalnim budžetom od svega 23 tisuće dolara, da bi film blagajnama "okrenuo" milijun i 300 tisuća dolara.

U naknadnom u osvrtu na svoj debi kazao je: "Iznenađuju me ljudi koji nikad nisu snimili kratki film, a žele snimiti igrani film. To mi se čini jednostavno suviše čudno. Kao da kažete: 'Napisat ću roman, a nikad nisam napisao pripovijetku'. Jednostavno mi je to neshvatljivo". Doduše, bez iskustva snimanja kratkog filma, Samu Mendesu debitantski je film "Vrtlog života" ('American Beauty') osvojio pet Oscara, no Mendes je do te 1999. godine bio već iskusan kazališni redatelj. Vratimo se Linklaterovoj paraleli s formom pripovijetke kao nužnom prethodnicom romana.

Dobitnik nagrade

Kratke priče zaštitni su znak bugarskog pisca Kalina Terzijskog (Sofia, 1970), dobitnika nagrade Europske unije za književnost 2011. godine, za debitantsku zbirku kratkih priča "Postoji li netko tko vas voli", koja je od prije tri mjeseca dostupna i hrvatskom čitatelju u izdanju zagrebačkog Sandorfa.

Kratke apsurdne, no realne priče na rubu humoreske, kombinacija su lapidarnih filozofskih uvida i oporog smijeha. Na vjerodostojnost njegova literarnog svijeta vjerojatno su utjecale formativne Kalinove godine u olovnim 80-im u Bugarskoj, kada je teška ekonomska kriza pojačala totalitarni stisak prije konačnog pada socijalizma.

U ovih 16 priča možda je najimpresivnija piščeva vještina psihološkog portretiranja likova u minijaturama od svega dva tri retka, a u tom kontekstu nije nebitno spomenuti biografski podatak da je Terzijski završio Medicinski fakultet i kao psihijatar radio do 2000. godine, otkad se u potpunosti posvećuje pisanju.

 Priče natopljene alkoholom

 Priče su prilično natopljene alkoholom, što ne čudi jer je i sam njihov kreator imao nemalih problema s alkoholom, kojeg se ostavio prije desetak godina, kada je napisao u Bugarskoj silno popularan i nagrađivan roman "Alkohol". Taj je roman poslužio i kao predložak za kazališnu predstavu u kojoj je nastupio i sam Terzijski.

O svom odnosu s alkoholom je i javno govorio: "Probudio bih se ujutro i u najboljem slučaju popio piće u kuhinji ili već do kreveta. Popio bih 100-200 grama alkohola i sjeo pisati. Tada sam napisao sve ove apsurdne i smiješne priče". Do romana "Alkohol" bio je, kako sam kaže, poput Kerouacovih boemskih junaka. Imao je 30 godina i činilo mu se previše odvratnim da ga svijet ne prihvaća i ne daje mu ono što je smatrao da bi trebao primiti.

U Kalinovom romanu "Vojnik" jedan lik govori drugom: "Dobro je što ste pali, inače biste se tamo objesili'.

- Dobra stvar što sam pao; da sam ostao živ, da se nešto pomaklo. Svatko mora pasti da bi bio stvaran, inače čovjek može puzati cijeli život. Ako padne, onda ima šansu da se podigne na svoju pravu visinu, kaže autor.

U naslovnoj priči "Postoji li netko tko vas voli" čitatelju koji se prvi put susreće s Kalinom Terzijskim sumnje u autorov literarni doseg može s razlogom pobuditi predvidljiv trik kraj, kao u još par od ukupno 16 kratkih priča (u pričama "Tuča, "Jednim od dva puta", "Šetnja kroz prostor s manjim skretanjima u vremenu", a donekle i u priči "Naranđasto, skoro pa smeđe"), gdje usamljeni turoban akter ("Ja sam loš i propao čovjek, eto zašto me nitko ne voli') po snažnoj kiši, u 'biblijskom potopu' spašava stariju ženu od utapanja.

Životno iskustvo

Odlična je priča "Božićni triptih", u kojoj dva liječnika-pijanca kao dva anđela dolaze i ekspeditivno spašavaju stvar, u prometnoj nesreći, u spašavanju samoubojice od bacanja s mosta kao i prostitutke, čija bol od svodnikovih šaka zacjeljuju u skupocjenom restoranu gdje veseli anđeoski dvojac i dalje samo pije, a ne jede ništa, za razliku od gladne prostitutke.

Naizgled nadrealna, svakako bizarna i itekako moguća u stvarnosti je, pogotovo kad je posrijedi beznadni alkoholičar, jest priča "Nevermore", u kojoj alkoholičar, 'Docent', nakon laganja liječniku da nije pio pet mjeseci, brže bolje nakon pregleda završi u velikoj širokoj cijevi položenoj par metara ispod zemlje, da bi nakon radničke marende, zaspavši u blaženom stanju, bio slučajno živ zakopan, da bi ga zatim instinkt preživljavanja potjerao na cjelonoćne puzanje do kanalizacijskog izlaza.

Izvrsne psihološke minimalističke portrete nudi priča "Prosjak", u kojoj se nesiguran, nesituiran mladi otac sedmogodišnjoj kćerki neuspješno pokušava pokazati kao odgojitelj, čiji se položaj urušava nakon konflikta s lažnim prosjakom.

Ne ostavlja ravnodušnim završna, najduža priča "Umor od shvaćanja", s dojmom fikcijski pojačane autobiografske pripovijesti, dok najkraća priča, na svega stranicu i pol ispisan "Sakupljač vrijednosti", oduševljava svojom poetičnošću i Chaplinovom toplinom u opisu siromaštva.

Autor 30-ak zbirki priča, triju zbirki poezije i pet romana, knjige su mu prevedene na desetak europskih jezika, Terzijski je intenzivno počeo pisati tek u 36. godini, kako bi zaradio nešto dodatnog novca povrh liječničke plaće. Bavio se medicinskim poslom kao, kako sam kaže, svojevrsnim čudnim hobijem.

- Kad sam bio liječnik, imao sam veliki san da se bavim psihijatrijom. Međutim, kad sam upoznao psihijatre, shvatio sam da su njima glavni tračevi i spletke, kaže. Do prvih pjesama, zbirki i romana, pisao je zabavne i literarno neambiciozne kolumne za par bugarskih časopisa, no koje su se sviđale čitateljskoj publici.

- Za pisanje morate imati neko iskustvo u životu. Netko će reći: "Nije tako, možete čitati knjige i pisati". Trebate puno živjeti da biste spoznali motivacije ljudi i njihova kretanja u prostoru. Jednostavno morate poznavati različite ljude i razne situacije. Jer osoba može opisati istinsku stvar samo ako je to doživjela, naglašava Kalin Terzijski. 

Nisko samopoštovanje

 Njegov stav o popularnosti otkriva negativne strane bugarskog mentaliteta. "Nemam nikakvih veza. U životu nisam uspio steći prijatelje da mi pomognu. Jedino i ključno je to što sam danas ustao u 4 sata ujutro i sjeo pisati. Udarim u zidove, a ti su zidovi u Bugarskoj nepovjerenje i negativizam. Jedna osobina Bugara je nisko samopoštovanje, što vodi nepoštivanju svih ostalih. Tipični Bugarin za sebe kaže da je bijednik; 'on je kao i ja Bugarin, pa je i on bijednik; zašto bih mu onda trebao obraćati pažnju na njega?'. I upravo zbog ovog fenomena žive samo oni koji žive u inozemstvu i koji su tamo na neki način prepoznati. Svaki se Bugarin smatra bijednikom i nedostojnom osobom. Može biti vrijedan samo onaj tko se odvojio od Bugarske. Zato, kad pisac umre, on je vredniji. Jer se odvojio odavde".

Premda to nije naš dojam, Kalina prati etiketa pisca ciničnog pogleda na ljude i svijet koji ih okružuje.

- Radi se o iskrenosti. Držim do oštrih istina. Istina da ćemo svi umrijeti važna je za svrhu života. Ako nemate tu živopisnu, oštru istinu, živite kao dijete ili kao budala. 'Memento mori' - 'Sjeti se da si smrtan'. Zato, pazite što radite. Činite dobro, plešite, jer ćete se sjetiti, duhovit je Terzijski.

Prije tjedan dana gostovao je u zagrebačkom književnom klubu Booksa, gdje je o sebi i svojim literarnim preokupacijama govorio zajedno s makedonskim književnikom Nenadom Joldeskim, također dobitnikom nagrade Europske unije za književnost, za zbirku "Svak sa svojim jezerom".

- Kalin Terzijski pripovijeda o obezvrijeđenim ljudima koji se bore za dostojanstvo; za njega je dostojanstvo igra uloga koja vodi u neizvjesnost, iz čega proizlazi da je neizvjesnost temelj pripovijedanja", kazao je tom prilikom najozbiljniji domaći izdavač Ivan Sršen.

Na kraju, ne manje važno, izdavač zaslužuje pohvale što je ime prevoditeljice Ane Vasung smjestio na naslovnu stranu ove zbirke priča, u ravnini s autorom.

Povezane vijesti

• Knjiga kratkih priča Snježane Akrap Sušac: DOPADLJIVA RAZMIŠLJANJA O LJUDIMA I POJAVAMA
• Gostuje istaknuti književnik: Miljenko Jergović sutra u Rovinju
• SNJEŽANA AKRAP-SUŠAC Dramaturginja i koredateljica predstave "Hrvatski bez muke" čija je premijera u subotu: Puno pričamo, a kao da nemamo volje čuti sugovornika