Katarina Bistrović Darvaš prikazala je živčani slom uz dobru dozu agresivnosti, kao i erotskog pristupa, zavodničkog, a Rade Šerbedžija je pak u svojoj ulozi relativno "miran" George, uz sjajne transformacije iz pasivne Marthine žrtve u nadahnutog krivca za njezino, pa i za svoje stanje, kao i za (auto)destruktivnost gostiju

Ovacijama brojne i zadovoljne publike ispraćena je izvedba ovogodišnje premijere Kazališta Ulysses, antologijskog djela "Tko se boji Virginije Woolf?", u režiji Lenke Udovički, koje je premijerno izvedeno u ponedjeljak navečer u Utvrdi Minor na Malom Brijunu. Predstava je realizirana u koprodukciji s Beogradskim dramskim pozorištem. Riječ je o vrlo snažnoj i moćnoj interpretaciji jednog klasika američke dramske literature, i to prema zadnjoj varijanti djela Edwarda Albeea, vjerno sljedeći taj tekst koji je nebrojeno puta izveden u raznim kazališnim varijantama i koji je doživio i filmsku interpretaciju zahvaljujući Elizabeth Taylor i Richardu Burtonu.

I ovoga puta je riječ o bračnom paru - Rade Šerbedžija tumači glavnu ulogu, onu Georgea, a redateljica predstave je njegova supruga Lenka Udovički.

Nevjerojatna težina muško-ženskih odnosa

 Od neurotičnosti, nezainteresiranosti, strasti, pomanjkanja iste, ludila, nevjerojatne težine muško-ženskih odnosa, drugog, drukčijeg, a sve tu u jednoj (auto)destruktivnoj sferi,        Rade Šerbedžija i Katarina Bistrović Darvaš uspjeli su vrlo dobro dočarati ulogu sredovječnih supružnika Marthe i Georgea.

Predstava traje nešto manje od dva i pol sata, zajedno s pauzom, ali ni u jednom trenutku se ne osjeća zamor, nikada nije nedostatna niti suvišna, iako je tema sve samo ne laka, jer pokazuje mračnu putanju propadanja jednoga braka, međuljudskih odnosa, pa i samouništenja. Pakla. Bračnog. Životnog. Unutarnjeg. Društvenog.

Radnja se odvija jedne subotnje večeri na sveučilištu, a glavni protagonisti su bračni par: povjesničar George koji je u braku postao poprilično ciničan, pa i neurotičan i njegova supruga, alkoholičarka i još više neurotična Marta, kćerka dekana   sveučilišta. U posjet Georgu i Marthi dolazi mladi bračni par Nick, ovoga puta u interpretaciji Milana Marića i Honey, ovoga puta u interpretaciji Romine Tonković, koju je pulska publika nedavno mogla vidjeti u Areni u filmu "F20".

I tada se otvara Pandorina kutija, te sistemom kineskih kutija, pred posve šokiranim gostima George i Martha istresaju sve probleme, tjeskobe i frustracije njihovog 20-godišnjeg braka. To je neprestani dvoboj, solilokvij u dijalogu, gdje jedan govori a drugi ne čuje, stalna konfrontacija, ali atemporalna, koja može korespondirati s bilo kojim bračnim paklom i potonućem.

Nick je mladi perspektivan profesor na katedri za biologiju, a njegova žena Honey voli malo previše popiti. No, te večeri zahvaljujući nadahnutim glumcima, gdje je posebno Katarina Bistrović Darvaš kao Martha prikazala živčani slom uz dobru dozu agresivnosti, kao i erotskog pristupa svemu tome, zavodničkog, sve se mijenja. Šerbedžija je pak u svojoj ulozi relativno "miran" George, uz sjajne transformacije iz pasivne Marthine žrtve u nadahnutog krivca za njezino, pa i za svoje stanje, kao i za stanje gostiju.

Tu se prelaze sve granice, nakon te noći ništa više neće biti isto, tu nestaju sve barijere, razbijaju se iluzije i nema više povratka.

U ovom je uprizorenju posebno naglašen onaj intelektualni, pametni humor, kao i onaj suptilni, profinjeni, koji je u ovome uprizorenju naglašeniji u odnosu na neke druge izvedbe ovoga djela koje su usredotočene prije svega na dramatičnu komponentu dijaloga u znaku izražavanja frustracija te fokusirane na razbijanje iluzija. Ovdje se publika više puta nasmijala na duhovite, britke replike protagonista, ali i na način na koji su izrečene.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU OD SRIJEDE

Povezane vijesti

• Ništa od slatke budućnosti
• Dodjelom nagrada završili 4. Bobijevi dani smijeha
• PREDSTAVA "SOBA ZA POGLEDE" - Krhko, snažno, introspektivno