U Velikoj vijećnici Grada Labina održana je komemorativna svečanost u čast nedavno preminulog akademskog kipara Josipa Diminića koji je pokopan prošlog ponedjeljka u rodnom Svetom Lovreču Labinskom (Diminići). Na komemoraciji koja je počela minutom šutnje okupili su se članovi obitelji, kćerka Mirta, bivši suradnici, prijatelji, predstavnici grada Labina i Istarske županije te mnogobrojni štovatelji Diminićeva lika i djela. Okupljenima se prvi obratio labinski gradonačelnik Valter Glavičić istaknuvši kako teško u ovim trenucima nalazi riječi utjehe.

- Josip je za mene još tu,   među nama, živ i neprolazan. Ništa njegovo nije nestalo, ni njegovo mjesto ispred Velog kafea gdje je volio sjediti, ni njegov kapučino na stolu. Koliko god prebirali po njegovom životu, zbrajali fragmente njegovoga života i umjetnosti, zbilja je teško posložiti sve učinjeno i sabrati sve što je stalo u njegov život. A treba i danas, kada pokušavamo podsjetiti na neminovnu činjenicu njegovoga odlaska i gubitka za Labin i za sve nas, treba istaknuti njegov doprinos labinskoj i hrvatskoj umjetnosti, kulturnom i umjetničkom životu Istre i Hrvatske. Valja se prisjetiti s koliko se volje, ljubavi i snage zalagao za obnavljanje labinskoga Starog grada, za useljavanje u napuštene kuće i otvaranje atelijera, za valorizaciju i čuvanje labinske rudarske baštine jer baš je tu započela poznata labinska likovna priča. Nemjerljivog su značenja njegove umjetničke inicijative: Mediteranski kiparski simpozij u Dubrovi kao najvrijednija, projekt Bijela cesta i Amfiteatar u okvirima MKS-a, Labinski atelieri krajem 60-tih godina, labinska Gradska galerija, Labinski uzlet likovnosti, brojne skulpture u javnim prostorima, autorstvo 12 grafičkih mapa, knjiga zapisa s puta po Kini, knjiga crteža i zapisa Rišem pišem i mnoge druge inicijative i projekti. S punim pravom možemo reći - život ostvaren i življen kroz umjetnost. Tu je i njegovo pedagoško djelovanje. Kao profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci i ranije na Likovnom odsjeku Filozofskog fakulteta u Rijeci, usmjerio je mnoge naraštaje likovnih stvaratelja i pedagoga. Njegovo djetinjstvo i njegov život možemo iščitati iz njegovih djela, kako je kao dijete u Diminićima čuvao ovce, promatrao more i barke, slušao ptice, bosonog hodao po istarskoj zemlji i kamenu. Nikada nije na duže vrijeme napuštao rodni Labin, osim u razdoblju školovanja u Zagrebu. Ostat će zapamćen, prije svega po onome što je ostvario svojom kreativnošću, ali i po vrckavim, tipično diminićevskim komentarima o ljudima, umjetnosti i životu koje je ispisivao na slikama ili u knjigama, rekao je Glavičić zahvalivši velikom umjetniku na svemu što je učinio za Labin i hrvatsku umjetnost istaknuvši na kraju kako će Diminić nedostajati svome gradu te da bez njega Labin više neće biti isti.

Ono što ostaje bezvremenski, zauvijek prisutno su djela Josipa Diminića a u sjećanjima svih koji su ga poznavali njegova nevjerojatna energija, upornost, zanos u svemu što je radio. Podsjetila je na to i izaslanica ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, Branka Šulc, bivša predsjednica Stručnog savjeta Mediteranskog kiparskog simpozija i nekadašnja pomoćnica više ministara kulture RH koja je rekla

-Poštovani i dragi prijatelju Josipe, osebujni likovni stvaraoče i poštovatelju zavičajnih vezanosti, stojimo u blizini Tvoga životnog polazišta i mjesta konačnoga punoga uvira - Sv.Lovreča Labinskoga-Diminića, u Tvom Labinu, Tvojoj Istri, i vidimo iznova i jasno Tvoju ljudsku iskonsku umjetničku ukorijenjenosti u plodonosno istarsko i hrvatsko tlo, u one čiste obzore kulture naše zemlje u kojima si bio i jesi časnim dionikom. Nije li Tvoj alat na tome razgranatom a opet jasnom putu bio i poniznost i tjeskoba i osamljenost, i bogatstvo nadahnuća, krajolik istarski i jaka pokadšto i nepredvidiva volja da ostvariš zamišljeno. U jatu svojih skulptura - ptica poveo si i sve nas ka Tvom nepojmljivo čistom poetskom i nadasve emocionalnom potencijalu. Posveta maslini u Kući istarske masline u Puli potkraj prošle godine, nije li to bio i Tvoj simbolični oproštaj dragi prijatelju sa ovozemaljskim životom, slućeni. Svojim osebujnim i tolikim novim poglavljima u likovnoj umjetnosti Hrvatske, u fakultetskim dvoranama, u izložbenim prostorima Hrvatske i svijeta,, istarskim kamenolomima, u labinskim atelierima, skupine koju si inicirao, izložbama Ars Histriae, jasnim tragovima Mediteranske kiparske škole u Vrsaru i brojnošću tvoje javne spomeničke plastilke, dao si ponajboljeg sebe. Plodonosno su Tvoji slikarski, kiparski i grafički, crtački radovi primjereno postavljeni po muzejima i galerijama , a ponajviše u prostorima Tvoje Istre i njegovim gradovima i gradićima – od   Labina, Pazina, Rapca, Pićna, Sv.Nedelje, Pule ali i u Zagrebu, Iloku i Vukovaru. Bio si ne samo široke imaginacije već i ruke - ostavljao si i poklanjao svoje radove a u jedinstvenoj svesrdnosti i plemenitosti darivanja postao si i dio vukovarske nove budućnosti, u novom središnjem mjestu jakih sjećanja u prošle godine otvorenom muzeju suvremene umjetnosti - Muzeju Vukovara u progonstvu, osnovanog 1992.g. donacijama hrvatskih i inozemnih umjetnika. Tu si iznova u okruženju ljudskih umjetničkih dobrota, postao i čuvarom ljepote ljudskosti naspram svih patnji Vukovara. – okruženja u kojima je zbirka ovoga jedinstvenoga Muzeja nastajala. A u mome Iloku na ostacima palače Lovre i Nikole Iločkog iz 15.st. dugo je bdjela Tvoja ptica čuvarica memorije i ljepota zavičaja i njegove povijesti, nastala u Tvom radu na likovnoj iločkoj koloniji U znaku zemlje. – In Signo Terrae. Stojimo i sada, danas, na Tvojoj istarsko ali i dopusti ipak i slavonskoj Jasninoj Oranici na Bijeloj cesti MKS-a u Dubrovi, na Tvojim biljezima u kulturi Istre, Labina, Tvojih Diminića, Tvoga MKS-a, i želimo biti ma i dijelom časni čuvari Tvoga prinosa kulturi hrvatske i europske nemjerljive umjetničke i moralne vertikale. A krajolik Istre u Dubrovi rasprostrt i na imanju plemićke obitelji Franković, na kojem si već prije 50 godina zasnovao suradnjom sa Q.Bassanijem, Milenom Lah i Brankom Fučićem, Mediteranski kiparski simpozij, vizionarski, hrabro i ustrajno, u vrijeme nesklono takovim projektima, imao si podršku i u dijelu političke i turističke strukture. Taj muzej suvremene skulpture na otvorenom treba postati mjestom kulturološke nove stvarnosti u bogatom kulturnom arealu Istre. I tu na tom arkadijskom prostoru tekla je i dugogodišnja suradnja Ministarstva kulture RH, uz snažnu podršku Grada Labina, Županije Istarske ali i malih općina Sv.Nedelje i ostalih. Odbor MKS-a u kojem sam djelovala bio je nizu godina mjestom prijateljskih i važnih pomaka u programima MKS-a a onda i izvan njega. Spone prijateljstva ostale su nemjerljivo čvrste sve do Tvoga odlaska Josipe. S jedne strane Tvoji snažni dosezi u odnosu prema baštinskom i likovnom   nasljeđu Tvoje Istre i Labinštine, sa druge ustrajnost za vidljivije sadržaje i djelovanja u kulturi, u svoj punoći danas osvjetljava i Tvoj habitus slobode i punoće stvaralaštva .Nadasve si lucidno, s velikom otvorenošću i za svjetove koji nisu bili do kraja Tvoji, širokim kulturološkim, slikarskim, kiparskim, profesorskim, te i literarnim stvaralaštvom, koje nam i ostavljaš u nasljeđe, potvrdio ono što smo mi koji smo imali čast surađivati s Tobom toliko puta znali ili tek htjeli, ali pokadšto nismo stigli i potvrditi, rekla je između ostalog Šulc istaknuvši kako je Josip Diminić bio i ostao jedna od najmarkantnijih i najkompetentnijih ličnosti u afirmaciji hrvatske likovne kulture izrazivši pritom istinsku sućut obitelji i hrvatskoj likovnoj zajednici, od ministrice kulture dr.sc.Nine Obuljen Koržinek i u svoje ime. Vladimir Torbica, pročelnik Upravnog odjela za kulturu Istarske županije istaknuo je kako je Josip Diminić znak ovih prostora, umjetnik koji je promišljao zavičajno a stvarao univerzalno te kako će na njega podjećati mnogobroini radovi i njegova djela širom Istre ali i generacije studenata koje je pretvorio u umjetnike. Dr.sc. prof. Robert Matijašić, predsjednik Čakavskog sabora naglasio je kako je Diminićevo ime neodvojivo od istarske umjetnosti i kulture jer je svojim cjeloživotnim djelovanjem zadužio istarsku i kulturnu scenu a Čakavski je Sabor zadužio od njegovih početaka 1969. I 70.godine jer je bio član njegova Glavnog odbora od njegova konstituiranja. Od Diminića su se biranim riječima oprostili i prof. Vera Kos Paliska, labinsko pulska umjetnica i članica Labinskih ateliera, Josip Butković, redovni profesor mr.art na ALU Rijeka i njegova dugogodišnja suradnica i prijateljica Gorka Ostojić Cvajner. Pročitana su i pisma Marine Baričevć, povjesničarke umjetnosti i likovne kritičarke te Ružice Marić, ravnateljice Muzeja u Vukovaru.

Povezane vijesti

• Sjećanje na žrtve s broda San Marco
• Sjećanje na pogibiju 43 labinska partizana
• U četvrtak komemoracija za Josipa Diminića