Prvo cjelovito izdanje knjige hrvatskoga pjesnika Mihe Monaldija "Rime", koju je priredio i s talijanskoga na hrvatski jezik prepjevao Tonko Maroević, objavila je u svojoj knjižnici Iktus Matica hrvatska.

Nakladnik napominje kako je Monaldijev kanconijer pod nazivom "Rime" objavio, po­slije pjesnikove smrti, njegov nećak Marin Battitorre u Ve­neciji 1599., zajedno s njegovim filozofskim spisima "Irena ili o ljepoti", "Dijalog o imovini" i "Rasprava o metafizici".

Prem­da su povjesničari književnosti Monaldijevo pjesništvo uglavnom ocjenjivali u kategorijama imitacije i dosljedno­ga poštivanja petrarkističkoga modela, Maroević smatra da je njegovo odmjeravanje s normom petrarkizma značilo "kulturnu legitimaciju" te da su njegove pjesme izvor brojnih infor­macija o kulturnom životu renesansnoga Dubrovnika, pri čemu splet ljubavnoga kanconijera pokazuje visoku razinu pjesničkoga umijeća.

Ocjenjuje kako Monaldijeve "Rime", premda pisane na talijanskome jeziku, imaju svoje mjesto u povijesti hrvatske književnosti te dodaje kako su ovim izdanjem prvi put integralno prevedene na hrvatski je­zik i objavljene u obliku knjige.

Maroević ističe kako Monaldi spada u plejadu dubrovačke kasnorenesansne pismenosti te dijeli prostor i s Nikolom Nalješkovićem, Mavrom Vetranovićem, Marinom Držićem, Klementom i Dinkom Ranjinom, Cvijetom Zuzorić, Julijom i Nadom Bunić, Lukom Sorkočevićem i Mihom Menčetićem. 

Posmrtno mu također čast iskazuju Dominko Zlatarić, podsjeća Maroević i dodaje kako s obzirom na to da se izražavao talijanskim jezikom nije čudno ni da je stekao nešto odjeka i na drugoj strani Jadrana.

Uspio je, napominje, uspostaviti kontakte s relativno uglednim suvremenim mu autorima kao što su Benedetto Varchi i Annibale Caro, no njegovi stihovi nisu ušli ni u koju kolektivnu zbirku talijanskih pjesnika, za razliku od Ranjininih i Bobaljevićevih. 

Pet godina nakon prvotiska isti se nećak 1604. odlučio još  jednom izdati Monaldijevu kumulativnu knjigu, također u Veneciji i kod istoga nakladnika.

Monaldi je stekao znatno veći ugled kao mislilac negoli kao pjesnik, ističe Maroević i dodaje kako je znanstvena, ili makar refleksivna, proza bila u to vrijeme znatno rjeđa negoli poetsko izražavanje. 

Smatra kako su mudrost i mjerodavnost odlikovale Monaldija, pa je već među  suvremenicima bio uvaženiji po erudiciji negoli po poetskim dometima. 

U povijesnoj perspektivi, tvrdi, njegova teorijska utemeljenost i europski kontekst njegova mišljenja postali su poticajnim za sustavnije razmatranje, za uklapanje njegovih dijaloga u renesansni misaoni obzor na razmeđu tradicije i inovacije, a u duhu "humanističkog neoaristotelizma". 

Noviji pristupi Monaldiju započinju vrednovanjem njegova prinosa specijalističkim disciplinama - pedagogiji i estetici, a potom, možda najpodrobnije, glazbenoj teoriji, ističe Maroević.

Filozof, pjesnik, matematičar, teoretičar glazbe i ljekarnik Miho Monaldi rođen je u Dubrovnik oko 1540., a preminuo 1592. Jedan je od suosnivača dubrovačke Akademije složnih (Accademia dei Concordi). Njegov opus obuhvaća radove s područja filozofije, pjesništva, gospodarstva, prava i državničkih pitanja ondašnjega dubrovačkog društva.

Povezane vijesti

• Objavljena monografija Damira Demonje "Arhitektura franjevačkih crkava u Istri i na otocima Kvarnerskog zaljeva do kraja 16. stoljeća"
• Objavljena zbirka pjesama Vande Babić "Crta na dlanu"
• Objavljena "Međimurska kvatrologija" Dominika Kolarića