Objavljen hrvatski prijevod Boetijeve knjige "Utjeha filozofije"

(Hina/EPA)

Hrvatski prijevod knjige "Utjeha filozofije" srednjovjekovnog rimskog filozofa, retoričara i matematičara, Anicija Manlija Severina Boetija objavili su zagrebački nakladnici, Dominikanska naklada 'Istina i Kršćanska sadašnjost'.

Anicije Manlije Torkvat Severin Boetije (Rim, oko 480. – Pavia, oko 524.) ubraja se među najvažnije pobornike tradicionalnog odgoja i obrazovanja, književne i filozofske misli.

"Utjeha filozofije", ističu nakladnici, zasigurno je bilo najčitanije filozofijsko djelo kroz cijeli srednji vijek sve do u 17. stoljeće.

Knjiga je vrlo rano prevedena na staroengleski i starofrancuski, a kasnije i na sve druge moderne jezike europskih naroda. S latinskoga na hrvatski jezik preveo ju je Šimun Selak, a priredio, predstavio, napravio komentare i analizu Alojz Ćubelić.
Ocjenjuju kako Boetijevo djelo diše duhom sinteze platonskih, aristotelskih, stoičkih i neoplatonskih elemenata, koji su duboko promišljeni i vješto sintetiziranih pod vidikom filozofije kao "učene discipline" te "umijeća življenja" i "umijeća umiranja".
Djelo "Utjeha filozofije" sastoji se od pet knjiga koje sadržavaju 38 poglavlja, napisanih u kombinaciji stiha i proze, a Boetije ju je pisao u zatvoru, nepravedno osuđen, očekujući izvršenje smrtne kazne.

Remek djelo europske misli

"Utjeha filozofije" prikazuje kako izgleda jedan filozofijskim uvidima proživljen i oblikovan život, ističu nakladnici,

Autor kroz dijalog s "Muzom filozofije" iznalazi odgovore na sva bitna "egzistencijalna" pitanja čovjeka, a pritom prokazuju i lažne alternative.
U uvodu knjige "Utjeha filozofije" piše kako bi se mogla nasloviti i "Posljednji dani osuđenika na smrt" jer predstavlja napor da se u zatvoru osuđeni na smrt hvata u koštac s bezvremenskim filozofskim pitanjima.
Naglašavaju kako divljenje što ga je potaknulo to latinsko djelo iz VI. stoljeća, ipak ne odaje tragične okolnosti njegovog sastavljanja.

Riječ je, ističu, o remek-djelu europske misli. Ono je takvo i ostalo, premda se ne znaju pojedinosti njegova nastanka između torture i iščekivanja autorove egzekucije. Knjiga "Utjeha filozofije" istodobno svjedočanstvo kako se moguće misaono i spekulativno uzdići do neslućenih razmjera unatoč tiraniji i smrti.

Anicije Manlije Torkvat Severin Boetije (Rim, oko 480. – Pavia, oko 524.), rimski je pisac, matematičar, retoričar, filozof, glazbeni teoretičar, čije je pisanje pomoglo srednjovjekovnim autorima shvatiti grčku glazbu. Proučavao je teme iz područja filozofije i vjere. Služio se je starogrčkom filozofijom i starorimskom književnošću (Tibul, Vergilije) i njenim dosezima radi promicanja kršćanstva među narodima. Pri tom je nastojao uskladiti helenističke i starorimske tradicije s Evanđeljem. Zato ga se smatra zadnjim predstavnikom starovjekovne kulture i prvim srednjovjekovnim intelektualcem.

Boetije je obnašao brojne službe kod kralja Teodorika čiji je bio savjetnik. Osim toga bio je senator, kvestor i konzul. U tom svojstvu dolazio je u susret s brojnim utjecajnim osobama političkog i kulturnog života toga vremena. Imao je i brojne neprijatelje koji su ga optužili da je sudjelovao u zavjeri i dosluhu s Justinom, carem Istočnog Rimskog Carstva protiv Teodorika. Zato se i našao u nimalo zavidnoj situaciji nepravedno optuženog pravednika i čovjeka koji umjetničkim stvaralaštvom pribjegava okrepljujućem zaklonu Muza pokušavajući izbjeći okrutnost preteške stvarnosti, pišu nakladnici.

Za vrijeme zatočeništva napisao je svoje najveće djelo "Utjeha filozofije" (De consolatione philosophiae). Osuđen je na smrt i pogubljen 524. godine u Paviji. Boetije je mučenik vjere kojega Katolička crkva liturgijski slavi i priznaje u gradu Paviji.