ZNANSTVENI SKUP "BUZETSKI DANI"

NOVE SPOZNAJE IZ BUZETSKE PROŠLOSTI: Febris hispanica, Španjolska gripa pokosila je i Buzeštinu

| Autor: Gordana ČALIĆ ŠVERKO
(Gordana ČALIĆ ŠVERKO)

(Gordana ČALIĆ ŠVERKO)


U svojem izlaganju "Oštra kosa španjolske groznice - Španjolska gripa u matičnim knjigama Buzeštine" Mirjan Flego (Katedra Čakavskog sabora Buzet), naglasio je kako je pandemija španjolske gripe pogodila svijet 1918. i 1919. godine i odnijela je više žrtava od Prvog svjetskog rata

Znanstveni skup "Buzetski dani", najdugovječniji takve vrste u Istri, u svom je 51. izdanju održan u sklopu rujanske Subotine i gradskog praznika u Narodnom domu, u organizaciji Katedre Čakavskog sabora Buzet i Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda". U skup je uvela predsjednica Katedre Elena Grah Ciliga, a otvorio ga je gradonačelnik Siniša Žulić te izrazili zadovoljstvo što se i u okolnostima pandemije koronavirusa, uspio održati polustoljetni kontinuitet.

Buzećani na moru

U svojem izlaganju "Oštra kosa španjolske groznice - Španjolska gripa u matičnim knjigama Buzeštine" Mirjan Flego (Katedra Čakavskog sabora Buzet), naglasio je kako je pandemija španjolske gripe pogodila svijet 1918. i 1919. godine i odnijela je više žrtava od Prvog svjetskog rata. Najkobniji je bio drugi val koji se pojavio ujesen 1918. godine. Zarazu nije mogla izbjeći niti Buzeština. U matičnim knjigama umrlih župa Buzet, Črnica, Vrh, Sovinjak, Račice, Roč i Hum pojavljuje se, tijekom listopada, studenog i prosinca 1918. godine kao uzrok smrti najčešće pod nazivom Febris hispanica. Španjolska gripa znatno je povećala broj umrlih na Buzeštini jer je 1918. godina u gotovo svim maticama, rekordna po broju umrlih u razdoblju između 1910. i 1925. godine.

David Orlović (Pula) obradio je temu o organiziranim odlascima buzetske djece u dječju morsku koloniju Stoja u Puli tijekom tridesetih godina prošlog stoljeća te postavio pitanje - Kada se stanovnici kontinentalnih krajeva počinju masovnije kretati prema morskoj obali i stvarati ono što danas nazivamo turizmom? Odgovor zasigurno leži u industrijalizaciji i stvaranju stabilnijeg zaposlenja širih gradskih slojeva. Buzet, kao kombinacija kontinentalno gradskog i ruralnog kraja, poseban je slučaj koji iziskuje detaljnija istraživanja. Dokumentacija iz 1930-ih godina, razdoblja talijanske uprave, govori o organiziranom odlasku buzetske djece u dječju pomorsku koloniju Stoja u Puli. Je li to prvi veći susret stanovnika Buzeta s morem, odnosnom ljetnim radostima? Cilj je izlaganja pokrenuti debatu o tom pitanju i ući u dosad manje poznate detalje iz povijesti buzetske svakodnevice.

Fratri i hospicij

Mr. sc. Jakov Jelinčić (Pazin) govorio je o Buzeštini u spisima Prefekture u Istri. Posebno se osvrnuo na odnos talijanske vlasti prema Hrvatima i Slovencima. Josip Šiklić (Katedra Čakavskog sabora za povijest Istre, Pazin), u svom radu donosi cjelovit popis stanovništva na području današnjega Grada Buzeta, objavljen u publikaciji "Cadastre national de l’Istrie", kao rezultat popisa koji je proveo Jadranski institut iz Sušaka 1. listopada 1945. u sklopu aktivnosti hrvatske Komisije za razgraničenje nakon Drugog svjetskog rata. Popis je proveden kako bi se utvrdila narodnosna struktura jer raniji popisi nisu postavljali pitanje narodnosti. U radu se također donosi popis prezimena po naseljima 1945. i 2001. te njihova usporedba. Svi iznijeti podaci o prezimenima žitelja Grada Buzeta nesumnjivo dokazuju da to područje ima izrazito hrvatsko narodnosno obilježje. Mirjan Flego, Matija Nežić i Saša Nikolić predstavili su projekt Memoria Pinguentina - Buzet u sjećanjima, novi projekt Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda".

Fra Ljudevit Anton Maračić, franjevac konventualac, Zagreb, obradio je arhivsko gradivo o hospiciju Svetoga Duha kod Buzeta. Potaknut radovima i istraživanjima u Povijesnome provincijskom arhivu današnje Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca u Zagrebu, u svom uratku iznio je mnoge nepoznate i dosad neobjavljene podatke o fratrima koji su ovdje oko stotinu i pedeset godina živjeli i djelovali uz ovaj samostan odnosno hospicij i u crkvi obavljali svoj pastoralni rad na korist obližnjem puku. Provincijski arhiv u Zagrebu posjeduje dvadeset starih rukopisnih svezaka (od 1557. do 1827. godine), u kojima su provincijali ili njihovi tajnici upisivali svoja izvješća o službenim pohodima (vizitacijama), te zahvaljujući baš tom izvoru danas je moguće gotovo rekonstruirati cjelovit popis gvardijana ovog samostana/hospicija, od kojih je jedan, sin ovoga kraja, PMg Josip Germanis čak i obnašao službu provincijskog ministra Dalmatinsko-Istarske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Često spominjane hrvatske latiničke liturgijske knjige, tzv. šćaveti, potvrđuju da su se fratri rado posvetili i liturgijskom radu na hrvatskom jeziku, što baš nije bila značajka ostalih samostana uz istarsku obalu.

Staro imanje Škrbini

Nakon više godina istraživanja i jednog kraćeg objavljenog rada, Matija Nežić (Katedra Čakavskog sabora Buzet) u svom izlaganju na temu "Škrbina na tragovima legende", odlučio je iznijeti javnosti detalje o Adelaide i Giovanniju Sambucchi koji su u Škrbini, starom kolonskom imanju nedaleko Buzeta uredili ladanjsku kuću. U sjećanju ljudi ostala je posebno zapamćena Adelaide, inače rodom iz Pariza, koja je nakon teške bolesti umrla 1839. godine i pokopana na mjesnom groblju u Buzetu. Na nadgrobnom spomeniku, koji je nažalost nestao, stajao je natpis Nata a Parigi, morta in Sherbina. Giovanni Sambucchi bio je trgovac na veliko, rodom iz Livorna koji se početkom XIX. stoljeća preselio u Trst. U Trstu je posjedovao razne nekretnine, između ostalog i stambenu višekatnicu koju je zbog jednog povećeg duga bio primoran prodati. Zgrada je vrijedila trideset tisuća forinti, a kupac je dio isplatio dobrima, između ostalog posjedom Škrbina. Na taj je način stekao posjed Škrbine, a s vremenom je kupio i niz drugih poljoprivrednih površina koje je davao u najam. Škrbinu je otkupila obitelj Klarić koja je u njoj stanovala sve do 70-ih godina prošlog stoljeća. Nakon toga rapidno propada, prvenstveno zbog devastacije prilikom krađe kamene građe.

Prof. dr. sc. Marijan Bradanović, Sveučilište u Rijeci - Filozofski fakultet u Rijeci, Odsjek za povijest umjetnosti - Katedra za istraživanje i zaštitu kulturne baštine, izložio je rezultate konzervatorske analize ruševne kuće na k. č. 2005 k.o. Buzet Stari grad, njezinu prošlost, odnos prema prostoru sjevernog dijela povijesnog središta Buzeta podno crkve sv. Jurja i hipotezu o specifičnostima procesa urbanizacije toga dijela grada.

Dr. sc. Zdenko Balog (Križevci), podsjetio je kako je prije 40 godina Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu pokrenuo projekt "Rašporski kapetanat i mletački obrambeni sustav kontinentalne Istre 1980.-2020." kojega su vodili Milan Prelog i Đurđica Cvitanović. Od 1981.-1985., više mladih diplomanata povijesti umjetnosti, arheologije, etnologije i povijesti, pod mentorstvom Đurđice Cvitanović i arhitekta Davorina Stepinca, obilazilo je teren, poglavito šest naselja (Buzet, Roč, Hum, Draguć, Vrh, Sovinjak), dokumentiralo i utvrđivalo stanje objekata i naselja. Ovaj je terenski rad rezultirao opširnim katalogom materijalne kulturne baštine Buzeštine te različitim strateškim dokumentima koji su trebali biti podloga za zaštitu, prezentaciju i stavljanje u funkciju pojedinih objekata.

U sklopu znanstvenog skupa predstavljena je 45/46 knjiga Buzetskog zbornika, koja obuhvaća 2016. i 2017. godinu, a objavljena je u izdanju Katedre Čakavskog sabora Buzet, u nakladi od 300 primjeraka.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater