Arhiva G. I.
"Dva kruga jedna tuga" nova je knjiga poezije Davora Mandića, književnika i novinara iz Pule s riječkom adresom, objavljena u izdanju Hrvatskog društva pisaca u biblioteci Poezije.
Mandićeva zbirka "Dva kruga jedna tuga" iznimno je zaokruženo djelo, a cijelu zbirku odlikuje cikličnost, snovita nadrealnost, duboko uranjanje u dvojnost, u dvojinu, zapravo u ljubav iskopanu ispod natruha straha od ljubavi.
Slobodnomisleći pjesnik
Konceptualno je to (ali i dizajnerski) dorečena zbirka, koja je, zapravo (veličinom i brojem stranica) mala knjiga, ali knjiga velikih stihova. Davor Mandić je slobodnomisleći pjesnik koji svojim stihom, naravno slobodnim, piše, ali istodobno i čita - ovdje i danas. Jer negdje između stvarnog i nestvarnog, moćne boli i one "nikad više sam", tu su i migranti i saborski hodnici, i kravlja vimena i porezni obveznici, i voćke na akciji i gradovi, i žilet žica i vlak u 15.30 za Yumu, i zračenje i strah, i voda, zapravo puno vode.
Njegovi stihovi, na neki način koncipirani poput valova, od naplavina misli, riječi, tvore šest strukturiranih cjelina na koje je podijeljena zaokružena zbirka: Na mekim rubovima riječi (pišem antipatičan), Obruči (pišem grandiozan), Metamorfoze (čitam pobožno), Elementi (čitam razočarano), Dva kruga, jedna tuga (čitam pišem), Južna magistrala (pišem antipatičan).
Zagledan u sebe i zagledan u svijet Mandić stihovima piše (i čita) oporost, drskost, surovost, okrutnost, ali i nježnost, duhovitost i cinizam.
Nastavak istraživanja poetike
Urednica knjige Monika Herceg ističe: "Knjiga Davora Mandića 'Dva kruga jedna tuga' svojevrsni je nastavak istraživanja poetike koju je autor već ranije započeo u knjizi 'Mostovi' s produbljenjem u emotivne pejzaže i motive. Tako u već ranije prepoznatom prvijencu on zahvaća jezikom različite dubine; njegov jezik alat je koji kopa, ruje i prebacuje poput samouvjerene motike i naprosto se igra. Upravo isto događa se i s ovom knjigom, koja teži sada i nekim drugim potragama, postavljajući prije svega jedno u kontekst dvojine odnosa. Zato je moguće reći da je ovo i ljubavna knjiga. Upravo emocionalna komponenta, uz ludičku, značajna je za novu knjigu Davora Mandića, kojom on upire pogled u dostupan obzor svijeta, ali i samog sebe. Mandić, inače i prozaik, majstor je promatranja i pronalaženja onih velikih sitnica, ako iskoristimo taj za poeziju najbitniji oksimoron.
Visoka osviještenost forme i kozmička širina jezičnog izraza ovu poeziju čine estetski i konceptualno promišljenom, iako je moguće u svakom trenutku svaku pojedinu pjesmu izdvojiti iz cjeline i razmatrati je kao samostalni mikrokozmos. Davor Mandić samosvjestan je i već izgrađen autor koji se oslanja na pročitano, ali ne pada ni pod čiji utjecaj niti je nalik trenutnoj poetskoj produkciji, a ova zbirka pjesama samo je potvrda njegovog autentičnog glasa".
Davor Mandić rođen je 1976. godine u Puli. Radio je kao vozač novina i građevinski radnik, a potom zatvorio krug s novinama novinarskim angažmanom prvo u pulskom Glasu Istre, a zatim u riječkom Novom listu, gdje je i sada zaposlen kao novinar u kulturi. Objavljuje poeziju, prozu i kritike. Godine 2009. objavio je knjigu pjesama "Mostovi", u izdanju Hrvatskog društva pisaca. Godine 2014. objavljuje zbirku priča "Valjalo bi me zamisliti sretnim", u izdanju Naklade Ljevak, a 2016. roman "Đavolja simfonija", u izdanju Hena coma.
Autor zanimljivog dizajna naslovnice (s probušenim kružićima u desnom uglu), a koji korespondira s naslovom knjige "Dva kruga jedna tuga" je Boris Kuk. Fotografija na naslovnici je fragment grafike iz instalacije "Outside In" Nadije Mustapić iz 2004. godine. Knjiga je tiskana u Graficentru, u srpnju 2021.