Nela Načinović (Snimio Duško Marušić Čiči)
Nakon pet mandata na funkciji ravnateljice Gradske knjižnice i čitaonice Pula, Nela Načinović odlazi u mirovinu. Bio je to povod za razgovor s njom o njezinim počecima te radu u ovoj pulskoj ustanovi.
- Svoj rad u pulskoj Gradskoj knjižnici započela sam krajem sedamdesetih godina prošloga stoljeća kao studentica, u Knjižnici Veruda, a nastavila potom u bibliobusu. Bibliobus je tada imao 43 stajališta i pokrivali smo cijelo područje bivše Općine Pula. U to su vrijeme u Hrvatskoj bila samo još dva bibliobusa, a pulski je bio treća putujuća knjižnica. Bilo je to sjajno iskustvo, puno sam naučila tijekom tog rada, upoznala puno ljudi, bilo je divnih susreta s učiteljicama i učiteljima u mjestima u kojima smo imali stajališta. Djeca, roditelji, penzioneri, svi su s velikim entuzijazmom čekali dolazak bibliobusa, uvijek je postojao veliki interes korisnika. Sjećam se lijepih dočeka u Petehima, Sutivancu, Ližnjanu, Šikićima, ili pak na stajalištima u Puli, kod Uljanika, Tvornice cementa, Tvornice stakla. Prate me lijepa sjećanja na rad u Knjižnici Veruda. Uvijek se rado prisjećam kako su djeca iz škola Veruda i Stoja tamo dolazila u velikom broju nakon nastave, ili prije nastave, budući da su škole radile u smjenama i tada nije bilo produženog boravka pa je knjižnica za njih bila svojevrsni produženi boravak. Družili su se uz knjige, školske listove, razne publikacije. Slatke su to uspomene. Početkom osamdesetih godina radila sam u Središnjoj knjižnici na Giardinima te u Knjižnici Vodnjan. Nakon obavljanja dužnosti v.d. ravnateljice Gradske knjižnice i čitaonice Pula, izabrana sam za ravnateljicu Knjižnice, ističe.
- Najveći uspjeh u Vašoj karijeri ravnateljice bilo je preseljenje knjižnice iz prostora na Giardinima u nove prostore u staroj tiskari u Kandlerovoj ulici.
- Iznimno sam ponosna što smo se preselili u ove prostore i što smo niz godina bili najljepša i najmodernija knjižnica u Hrvatskoj, na čak 1.700 četvornih metara. Svečano otvorenje nove knjižnice održano je u povodu Dana grada Pule 2004. godine. Brojni Puljani sudjelovali su u preseljenju knjižnice, doslovno su prenosili knjige preko cijelog grada, iz ruke u ruku – nazvali smo to "535 koraka do nove knjižnice". Projekt je realiziran zahvaljujući tadašnjem Ministarstvu kulture, Gradu Puli i tadašnjem gradonačelniku Lucianu Delbiancu te Istarskoj županiji. I dan- danas od novih posjetitelja dobivamo pozitivne reakcije na prostore Središnje knjižnice, što nam potvrđuje da su arhitekti, u suradnji s knjižničarima, obavili dobar posao.
- U novoj knjižnici krenuli ste i s brojnim programima, koji su se održavali u puno manjem broju u staroj knjižnici na Giardinima, zbog nedostatka prostora.
- Istina, premda smo i u staroj knjižnici održavali programe, tek smo na novoj lokaciji, zahvaljujući adekvatnom prostoru, mogli početi održavati veliki broj raznovrsnih programa u suradnji s vrtićima, školama i fakultetom, brojnim ustanovama, književnicima, umjetnicima, udrugama... Nažalost, zbog situacije s koronavirusom i epidemioloških mjera, trenutno je broj programa smanjen, neki se održavaju i online, no svi vjerujemo da će se situacija stabilizirati i da ćemo se uskoro vratiti na staro.
- Osim Središnje knjižnice, za vrijeme Vaših mandata otvorena je i Knjižnica Žminj, proširena Knjižnica Veruda, ona vodnjanska je dobila novi prostor, kao i Dječja knjižnica.
- Tijekom godina došlo je do obnavljanja svih prostora, odnosno proširenja. Najprije smo 2002. godine otvorili Knjižnicu Žminj, potom 2004. proširili Knjižnicu Veruda, budući da je prostor bio premali. Kada smo od Grada dobili susjedni prostor, koji je prije imao trgovačku djelatnost, krenuli smo u adaptaciju. Prije četiri godine Knjižnica Vodnjan dobila je nove prostore u Trgovačkoj ulici, koji su adekvatno uređeni, a Dječja knjižnica je nakon zatvaranja Dječjeg kreativnog centra pronašla najprije svoje privremene, a potom i stalne prostore u Smareglinoj ulici. Trenutno radimo i na opremanju Odjela za mlade u suterenu Središnje knjižnice, tik uz Dječji odjel. Radovi su tu u tijeku.
- Čitaonica Kluba umirovljenika bila je pun pogodak za treću životnu dob. Tu su naši stariji sugrađani kvalitetno provodili svoje vrijeme, no, od početka pandemije koronavirusa taj je prostor zatvoren.
- Taj je prostor naišao na nevjerojatno dobar odjek kod starije populacije, no upravo zbog razloga da ga koriste sugrađani treće životne dobi, koji su najrizičnija skupina sugrađana u ovoj pandemiji, odluka Stožera je da ga ne otvaramo dok se ne popravi epidemiološka situacija. Naši članovi Čitaonice s nestrpljenjem očekuju ponovno otvaranje toga prostora, i nadam se da će do toga uskoro i doći. U Klubu penzioneri provode brojne sate, čitaju novine, igraju društvene igre, organiziraju se razna stručna predavanja, tečajevi, radionice, kulturno-umjetnički susreti, glazbena jutra i večeri. Mnogima je Čitaonica poput drugog doma, mjesta gdje kvalitetno provode vrijeme i druže se, i svako je puno više od - čitaonice.
- Prije 19 godina, u Puli je u sklopu Knjižnice, djelovala i Multimedijalna čitaonica, MUČ, koja je tada predstavljala nešto posve novo u gradskoj ponudi.
- Iako je djelovala tek nešto manje od godinu dana, Multimedijalna čitaonica bila je pravi pogodak. No, otvaranjem novog prostora Gradske knjižnice i čitaonice morali smo prostor MUČ-a u Carrarinoj ulici, u blizini Središnje knjižnice, vratiti gradu. Taj je prostor bio vrlo specifičan, bila su tu računala, knjige, novine, časopisi, igračke, multimedija, puno kreativnih kutaka unutar tog prostora. Tada u Puli nije postojalo puno prostora u kojima su bila dostupna računala, internet, printeri, bilo je tu zbilja puno sadržaja. Sjećam se jednih roditelja iz Rovinja koji su redovito dolazili da bi Skypeom mogli razgovarati sa sinom koji je živio u Americi.
- Među projektima koji ste htjeli realizirati, a niste uspjeli, bila je i eko-knjižnica u Šijani.
- Žao mi je što to nismo uspjeli realizirati, ali, tko zna, možda nekom budućem ravnatelju i to pođe za rukom. Bio je plan da se otvori eko-zgrada u Šijani, kod Stande, gdje bi se nalazili i polivalentni prostori, društveni prostor s novim standardima, da i ovaj kvart, poput Verude, zaživi sa raznim sadržajima. Tu bi svoje mjesto imala i knjižnica, s posebnim naglaskom na ekologiju, ali i na druge teme.