DANAS PRETPREMIJERA U INK

MATIJA FERLIN: S OVIM PROJEKTOM IMAO SAM POTREBU OBJEDINITI SVOJE STVARALAŠTVO - staviti točku na kraju rečenice, zatvoriti zagradu

| Autor: Bojana ĆUSTIĆ JURAGA
Matija Ferlin (Demirel Pašalić)

Matija Ferlin (Demirel Pašalić)


Nova predstava Matije Ferlina, koreografa, plesača, redatelja, umjetnika međunarodnog renomea iz Pule, "Sad Sam Matthäus" u srijedu, 9. lipnja, doživjet će hrvatsku pretpremijeru u Istarskom narodnom kazalištu u Puli, a potom slijedi europska premijera u Parizu u Centre national de la danse 23. lipnja, te nakon toga i izvedbe u Ljubljani te na Wiener Festwochenu u Beču. Sve to, i više je nego dovoljan povod za razgovor s Matijom Ferlinom koji uoči sutrašnje hrvatske pretpremijere u Puli kaže:

- Nastavljamo dugogodišnju suradnju s Istarskim narodnim kazalištem koji je i u ovom projektu u ulozi koproducenta čime nam omogućava da krucijalni dio procesa, odnosno završnu fazu produkcije odradimo uz svu potrebnu prostornu, tehničku i logističku podršku.

Međunarodna koprodukcijska suradnja

Iznimno mi je drago da je kuća koja me produkcijski prati već godinama s ovom predstavom stavljena u kontekst suradnje s jednim od najvažnijih svjetskih festivala kao što je Wiener Festwochen u Beču, vodećim slovenskim produkcijskim zavodom Emanat iz Ljubljane te Nacionalnim centrom za ples iz Pariza.

- Ovo je, kao i niz tvojih dosadašnjih uspješnih predstava objedinjenih naslovom "Sad Sam", prema najavi, "nastavak scenskog istraživanja odnosa koreografije, teksta, narativa i performansa". Ovaj puta ulaziš u scenski dijalog s monumentalnim oratorijem Johanna Sebastiana Bacha 'Muka po Mateju' (Matthäus-Passion). U kojem smjeru ovaj put idu tvoja umjetnička istraživanja?

- Kao polazišnu točku za ovaj projekt, Goran Ferčec i ja uzeli smo oratorij "Muka po Mateju", Johanna Sebastiana Bacha u snimci izvedbe Phillipe Hereweghea, Collegium Vocale Gent. Kao i u dosadašnjim "Sad Sam" ciklusima nastavili smo razvijati prostor jezika i tijela na primjeru tog monumentalnog djela snažne strukture u kojemu glazba i tekst uspostavljaju bazu za koreografsko i scensko istraživanje. Kao što u najavi predstave ističemo, zanimao nas je izvedbeni prostor kao neka vrsta muzeja, "mjesta koje čuva određenu vrstu građe koja svojom prisutnošću 'izvodi' i istovremeno održava izvedbu. To je prostor prepun artefakata različite prirode; muzej predmeta, muzej narativa, muzej pokreta, muzej glasa, muzej koreografije, muzej citata iz prethodnih radova…" S ovim projektom imao sam potrebu objediniti svoje stvaralaštvo; staviti točku na kraju rečenice, zatvoriti zagradu.

Također, jedno od ključnih pitanja koje smo si postavili jest što se događa ako je ideja izvedbe zapravo veća od mogućnosti jednog tijela i jednog izvođača. Osim koreografskog materijala kao samo jednog od segmenata predstave, u dijalog s Bachom ulazimo i preko malih začudnih, teških priča koje su godinama dio usmene predaje moje obitelji

Intimni dijalog s velikim temama

- Osobna proživljenost teme je u tvojim projektima "Sad Sam" svojevrstan 'zaštitni znak'. Predstava "Sad Sam Matthäus' osmišljena je kao izvedba za jednog izvođača. Ti si ujedno i izvođač i koreograf, a na sceni promišljaš, produbljuješ svoja osobna iskustava ali i obiteljsku povijest?

- Tako je, kao sadržajni kontrapunkt Matejevoj muci, preko osobnih narativa otvaramo teme smrti, patnje, iskušenja, odnosa pojedinca i društva, izdaje i oprosta. Iako u svojim narativnim okvirima male, to su velike priče velikih tema. Pristupam im kao malim meditacijama o surovoj i bogatoj metafizici života. Organiziranjem koreografije kroz solo izvedbu, ulazim u intimni dijalog s tim velikim temama i kroz cjelovitost scenske izvedbe promišljam muku i patnju kao životne procese iskustva kroz koje se prolazi i izlazi promijenjen i bogatiji.

- Riječ je o koprodukciji. Možeš li nešto reći i o samom nastajanju projekta i suradnicima? Gdje ste, kako i koliko dugo radili?

- Na samom projektu počeli smo raditi još prije dvije godine, kada je Christophe Slagmuylder, umjetnički ravnatelj Wiener Festwochena izrazio zanimanje i želju da festival koproducira moj novi rad. Od idejnog koncepta do prve probe prošlo je 18 pandemijskih mjeseci. Iako na razvoju koncepta radimo još od prošle godine, s konkretnim probama započeli smo u ožujku u Mediteranskom plesnom centru u Svetvinčentu. Pred kraj rezidencije u Svetvinčentu, suradnici Luka Prinčič, Saša Fistrić, Silvija Stipanov, Mauricio Ferlin pridružuju se Goranu Ferčecu, Rajni Racz i meni, i tada svi zajedno nastavljamo raditi u Istarskom narodnom kazalištu.

- Nakon pulske pretpremijere 23. i 24. lipnja slijede europska premijera i izvedba u CND Centre national de la danse u sklopu festivala Camping u Parizu.

- Da, u Pariz krećemo već 20 lipnja. Centre national de la danse već je i ranije koproducirao moj rad, točnije "Sad Sam Lucky", a sve predstave iz serije "Sad Sam" igrale su u Parizu, tako da me veseli činjenica da će pariška publika imati prilike vidjeti i najnoviji uradak iz iste serije.

- Slijedi nastavak ove, zapravo, europske turneje?

- Nakon Pariza, idemo direktno za Ljubljanu. Slovenska premijera predstave rezervirana je za 29. lipnja u Staroj mestnoj elektrani, nakon čega slijedi kraća sedmodnevna pauza, te turneju završavamo tamo gdje smo je prvotno trebali započeti 2020., u Beču. S obzirom da je cijeli festival prošle godine otkazan, došlo je do inverzije u planovima.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom