MAGDALENA Novi roman pulskog književnika Elvira Tominića. Ljubavna knjiga i knjiga o ljubavi, pulska i zavičajna

O knjizi je govorila Vanesa Begić

Pulski književnik Elvir Tominić predstavio je prekjučer u Gradskoj knjižnici u Puli svoj peti roman nazvan "Magdalena". Autor kaže da je taj naslov odabrao zato što je to ime koje nije "kontaminirano", tj. on ne poznaje nikog s tim imenom, a oduvijek je htio imati roman sa ženskim imenom u naslovu. No. to nije jedini razlog.

Kako je roman nastao, Tominić je ispričao u sklopu programa nazvanog "Začitaj se s..." u Mjesecu hrvatske knjige, te ga je u ime knjižnice najavila Iva Lanča Joldić, njegov rad analizirala je novinarka i književna kritičarka Glasa Istre, prevoditeljica Vanesa Begić, ujedno i autorica predgovora, a promociju je, otpjevavši nekoliko pjesama, uveličala Maja Šebelić iz Dua Mariel.

Tominić se dosad predstavio romanima "Kronika obožavanja", "Crni pastuh" i "Priča o Edipu" objedinjenima zajedničkim naslovom "Pulska trilogija", romanom "Lice" te pjesničkom zbirkom "Vodomar".

- Ovo je ljubavna knjiga i knjiga o ljubavi, na neki način pulska i zavičajna, ali na drukčiji način nego njegovo dosadašnje stvaralaštvo. Svojom trilogijom Tominić je dao presjek pulske glazbene scene kroz osamdesete i devedesete, uz navođenje pulskih toponima, mjesta izlazaka i osoba koje su obilježile Pulu na razne načine, a u ovom romanu se udaljio od te pulske matrice, ali je i dalje tu protkana pulska priča, iako je prisutna ta dimenzija da može biti bilo gdje smještena, kazala je Vanesa Begić.

Glavni lik je audiofil koji teško podnosi prekid te je, navodeći slične primjere iz književnosti, Vanesa Begić objasnila da muški lik u takvoj situaciji najčešće pati.

- U romanu se dešava čitav niz susreta i razilaženja pa se polako slažu kockice tog mozaika. To je fikcija s elementima stvarnosti i mašte, te raznim elementima promišljanja o mnogo čemu. U "Magdaleni" se nastavlja na drugi način ljubav prema glazbi i simbioza s Pulom, zaključila je Vanesa Begić

Koliki je Tominić audiofil vidljivo je i iz strukture knjige koja je poput vinilne glazbene ploče podijeljena na A i B stranu. Roman se na A strani bavi bivšom suprugom glavnog junaka, a na B strani sretne Magdalenu koja je knjižničarka, te se zapravo radi o istom liku o kojem Tominić piše u već pet svojih romana. Naime, kako je više puta naglasio, ovaj pulski pisac inspiraciju je pronašao u nepoznatoj djevojci koju je jednom ugledao na plaži, no čija ga ljepota i dalje opčinjava.

- U prvom dijelu romana je sve najgore, a u drugom sve najbolje, ističe Tominić te napominje da naslovnica i ovog, kao i prethodnih romana, jasno pokazuje o čemu se u njima radi.

Tominić je dugo govorio o sebi i svojoj obitelji ispričavši i na koji način se potrefilo da su mjesta važna za Pulu 70-ih i 80-ih godina vezana za njegov život i život njegove obitelji, od malog nogometa i stadiona Istre do Francija Blaškovića, Baraka i Uljanika.

Što se tiče dodatnih razloga zbog kojih je odabrao ime romana koje je odabrao, oni se nalaze u pričama iz "Biblije", zatim u jednom događaju kada je Tominićeva mama koja je jedva dočekala curicu u obitelji jednog dana svoju nećakinju nazvala Magdalenom iako se ona tako ne zove. Treći razlog je "Molitva za Magdalenu", pjesma Olivera Dragojevića koja se Tominiću jako sviđa, iako to baš nije njegov omiljen žanr.

- Roman je malo drugačiji od mojih drugih romana jer sam želio napisati nešto "mekše" i posvetiti ga kćeri koju nemam, objasnio je Tominić dodavši da roman predstavlja otkrivanje njegove ženske strane.