Labinski umjetnički fotograf izlaže u Šibeniku: PROSTOR BEZ VREMENA UHVAĆEN ČVRLJKOVIM OBJEKTIVOM

Najveću inspiraciju za svoju fotografiju pronalazim na putovanjima, posebno mjestima koje posjećujem po prvi put. Od početka sam u svom radu naglasak stavljao na interakciju između fotografa i fotografiranog. Tehnika mi služi da bih taj doživljaj mogao materijalizirati i vrlo rijetko mi je bila interesantna sama po sebi. Često se prisjećam riječi jednog slavnog fotografa koji kaže da biti fotograf znači vidjeti drugačije, kaže Čvrljak

U Galeriji šibenske knjižnice "Juraj Šižgorić" otvorena je samostalna izložba fotografija labinskog fotografa Nikice Čvrljka pod nazivom "Prostorom bez vremena". Autor se predstavio šibenskoj publici s 51 fotografijom u boji koje su nastajale posljednjih 25 godina. Tema fotografija nije usko određena, ali način gledanja i percipiranja povezuje fotografije u jednu seriju. Na taj način fotografije čine mozaik koji autor i dalje uporno slaže.

Slojeviti radovi

Čvrljak se bavi fotografijom već gotovo 30 godina. Prve je tečajeve fotografije pohađao u New Yorku u School of Visual Arts. O tome što ga je potaklo na fotografiranje kaže

- U to vrijeme možda su mi najveća inspiracija bili časopisi "National Geographic" čije fotografije nisam mogao prestati gledati. Tek sam se kasnije upoznao s radom francuskih i američkih klasika fotografije kao što su Henri Cartier Bresson i Elliott Erwitt. Najveću inspiraciju za svoju fotografiju pronalazim na putovanjima, posebno mjestima koje posjećujem po prvi put. Od početka sam u svom radu naglasak stavljao na interakciju između fotografa i fotografiranog. Tehnika mi služi da bih taj doživljaj mogao materijalizirati i vrlo rijetko mi je bila interesantna sama po sebi. Često se prisjećam riječi jednog slavnog fotografa koji kaže da biti fotograf znači vidjeti drugačije, kaže Čvrljak.

U tekstu uz izložbu Zdenka Bilušić piše da su fotografije Nikice Čvrljka slojevite i ističe: "Nastajale su kroz dulji vremenski period i to je očigledno: razlikujemo nekoliko serija unutar ciklusa. Svaka od njih ima svoju poantu, svoju logiku. Tako u njegovu radu možemo uočiti klasične, ili gotovo klasične pejzažne fotografije, autoportretne, promatračke i one sa sjenom kao osnovnim kompozicijskim elementom. Pejzažne su mu mirne, atmosferične, često sfumato. Autoportretne su često rezane vrlo neobično, na način da je glavni akter rubni dio kompozicije ili odraz na staklu, ogledalu, retrovizoru. Na taj način one se nastavljaju na one promatračke u kojima ulogu promatrača, osim autora, ima primjerice, golub, dječak koji nije u igri druge dvojce i čeka svoj trenutak ili zamišljeni drveni Isus s postaje križnog puta. U toj igri promatrača koji promatra drugog u istoj ulozi stvara se zanimljiva asocijativna i emotivna veza, metaforički odnos koji dominira cjelokupnim Čvrljkovim opusom i definira ga na vrlo osoban i osebujan način. Njegov pristup mediju fotografije vrlo je meditativan, tankoćutan, izrazito osobno obojen."

Reminiscencije

Čvrljak se najviše voli predstavljati publici koju najbolje poznaje, a to je ona labinska i šibenska. Trenutno sprema novu izložbu koju će moći vidjeti ljubitelji fotografije u obje spomenute sredine.

- Umjetnici su oduvijek bili sol, zrnce ukusa, mjere, pa i mudrosti u ovom suludom svijetu, u kojem god mediju da se izražavaju. Nikica Čvrljak brižljivo i s puno mara njeguje svoju fotografsku i životnu priču, a ovdje nam se predstavlja radovima koji su nastajali u periodu od 25 godina. Reminiscencije su to na putovanja, životne mijene, zrenje, prostor bez vremena, zaključuje Zdenka Bilušić.