Premijera predstave „MEDUZA: Duhovi Sylvije Plath“ održana je u ponedjeljak navečer na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula. Život američke pjesnikinje prikazan je kroz koreodramu koju je režirao i koreografirao Miloš Sofrenović, dok dramaturgiju potpisuje Milica Konstantinović Stanojević, a glazbu Vladimir Korać.

„MEDUZA: Duhovi Sylvije Plath“ jedna je od onih predstava u kojoj nema i ne smije biti predaha. Kroz 9 scena na pozornici se stalno nešto događa, likovi prolaze kroz svoja unutarnja previranja, no većina tih likova je zapravo samo jedan. Andrea Gotovina, Sendi Bakotić, Maja Ožegović i Nika Ivančić glume jedan te isti lik u različitim fazama života koje su gledateljima predstavljene odjednom. Ipak, između Gotovine koja tumači Sylviju Plath kao ženu od 31 godinu i Hughesovu suprugu, i te ostale tri Sylvije postoji razlika i ona je stalno odvojena od njih (praktički je time na simboličkoj razini odvojena od same sebe). Ivančić glumi Plath kao djevojčicu od 14 godina, Ožegović je Plath kao studentica s 21 godinom, a Bakotić predstavlja Plath kada je bila pjesnikinja kada je imala 30 godina. Godinu dana kasnije izvršit će samoubojstvo, pa kada gledamo Gotovinino tužno lice već tada slutimo ono

što je neizbježno. Jedna od riječi koju jedna od Sylvija na početku

ispisuje na ploči u pozadini je „Intima“. Pred kraj jedna od riječi koja se tu pojavljuje je „Smrt“. S jedne strane radi se o referencama na Plathine pjesme, s druge strane najavljuje se ono što je neizbježno.

Plath u ovoj predstavi u završnoj fazi svog prekratkog života suočava se sa svojim duhovima prošlosti i razmišlja o životu, kao da se pita je li taj život, ta uloga Hughesove supruge ono što je željela. Sylvia Plath bila je kompleksna osoba, takve su joj bile pjesme i proza, takva je i ova predstava, koja ipak ne traži nužno poznavanje njenog djela da bi se pratila, no sav taj nemir i unutrašnja pobuna koji su radzirali Plath, osjećaju se i ovdje. Poruka ove priče o ženi koja se bori sa svojim duhovima, odnosno demonima je univerzalna i dalje aktualna, no svatko je može doživjeti na svoj način.

Što se tiče protagonista ove priče, zbilja je impresivno kako su se glumice i jedan glumac pripremili za ovu predstavu koja je plesna, iako je od glumačkog ansambla profesionalna plesačica jedino Andrea Gotovina.

Maja Ožegović, Sendi Bakotić, Nika Ivančić i Luka Mihovilović nisu si baš uzeli lak zadatak kada su postali dio ove predstave, ali svoju glumačku zadaću majstorski odradili upravo kroz ples. Sva ta previranja koja je Plath prolazila, došla su do izražaja u njihovim pokretima. Očito je da su svi ovo shvatili krajnje ozbiljno, da su ovaj posao prihvatili kao izazov i pritom su nešto naučili. S druge strane, Andrea Gotovina kao iskusna plesačica koja je kroz druge predstave kao plesačica, ali i kao koreografkinja i redateljica pokazala koliko zna organizirati scenu, sada nas je impresionirala načinom kojim je prikazala svoje emocije. Ona glumi cijelim tijelom, no sve podiže još jednu razinu kada se nađe u direktnom odnosu s Mihovilovićem koji glumi supruga Teda Hughesa, pjesnika čiji izvorni glas također čujemo iz zvučnika. Kemija između Gotovine i Mihovilovića je savršena, bilo kada se dodirnu ili samo pogledaju, a Mihovilović ponekad tako dominira scenom da nam se nakratko čini da je on glavni lik.

Iako se radi o koreodrami ne znači da tu nema riječi, no one ne dolaze od likova na sceni, već iz zvučnika, pa na početku čujemo intervju sa Sylvijom Plath koja objašnjava zašto se bavi poezijom, da bi kasnije čuli i njene stihove. Cijelo vrijeme nešto se čuje, bila to glazba, riječi ili završni umorni uzdasi. Kada se radi o glazbi, skladatelj Korać napravio je odličan posao kreiravši glazbenu podlogu koja se gledatelju i slušatelju zavuče pod kožu baš zato što je u početku nenametljiva, gotovo sporedna no kako predstava odmiče ona postaje sve dominantnija do te mjere da će njen izostanak na samom kraju, zajedno s kompletnom scenom, izazvati pravi klimaks.

Kako je premijera održana na Međunarodni dan plesa, Sofrenović je na početku pročitao poruke plesačice i koreografkinje Karime Mansour iz Egipta i Sanje Petrovski iz Hrvatske.

Povezane vijesti

• U srijedu u INK-u premijera predstave "Blak"
• Ništa od slatke budućnosti
• Dodjelom nagrada završili 4. Bobijevi dani smijeha